Danas se obilježava Međunarodni dan radija, dan kada je 1946. godine prvi put Radio Ujedinjenih naroda emitirao program riječima: “Ovo su Ujedinjeni narodi. Obraćamo se ljudima svijeta”.

U nešto više od stotinu godina postojanja radio je postao dijelom svakog doma. Desetljećima se populacije uz radijski program informiraju, zabavljaju i uče, a i nakon pojava televizije i Interneta, ovaj medij ne gubi na značaju. Pa ipak, publika je nešto drukčija, teme su suvremenije, a na određeni način svi postajemo urednici vlastitog radijskog programa.

Od izuma za emitiranje elektromagnetskog zračenja 1894. godine, prošlo je vrlo malo vremena dok se izum Marconija i Tesle pretvorio u svakodnevnog ljudskog suputnika. Radio je dramama Orsona Wellsa prerastao u zabavljača, u Drugom svjetskom ratu postao je glavni informator i sudionik antifašističkog pokreta otpora, a radio je ključni element spuštanja na Mjesec ili potrage za izvanzemaljskim životom SETI. U svakodnevnom životu, publika svih generacija svakodnevno pronalazi razlog da sluša radijski program.

Iako su u proteklim desetljećima primat u informacijama preuzele televizija, kasnije Internet, radio još uvijek visoko kotira kao medij koji dopušta sučeljavanje različitih mišljenja, dijalog, pa i kao jedini pouzdan medij u najtežim trenutcima. Dopisnik Radija Slobodna Europa i voditelj na RGM – Mostarskom radiju Mirsad Behram smatra kako radio više nije prvi, ali je definitivno najpouzdaniji.

“Radio je poput starog dobrog centarfora, mediji su mu propisali penziju, ali on i dalje zabija golove. Štaviše radio se ‘uglavio’ na Internetu. On i dalje vrši svoju funkciju, a evo i konkretan primjer: kada je bio veliki snijeg u Mostaru 2012. godine, kada je tri dana dio grada bio bez struje, ljudi nisu tražili portale, nego su pratili radio da čuju najsvježije pouzdane vijesti gdje su radovi i kada će problemi biti riješeni”, rekao je Behram.

Ana Marija Dedić, urednica Mostarske panorame, radijskog programa koji je naslijedio Hrvatsku radio postaju Mostar u funkciji lokalnog javnog medija, opisuje nam kako su oni preuzeli brigu komunikacije s umirovljenicima, slušanja problema branitelja ili otpuštenih radnika, prezentacije servisnih i informacija iz kulture i sporta. Radio je danas preuzeo ulogu najboljeg prijatelja, a konvergencijom s društvenim mrežama uspijeva dosegnuti i novu publiku za budućnost.

“Mislim da je to već sadašnjost radija. Danas smo tri u jedan, naši se prilozi montiraju, sami to radimo, ‘self-help’, možete u studio staviti kamericu pa to podijeliti na online platformama, a svaki put kad odeš na teren, snimiš, uslikaš, tako da mislim da je radio dobio novu dimenziju i to je dobro. Ono što nedostaje, jer mi radimo praktičnu nastavu sa studentima Sveučilišta u Mostaru, njegovanje materinskog jezika, standardnog, književnog, rad na dikciji”, kazala je Dedić.

Radio je desetljećima tu da nas informira, zabavlja i podučava, a u novije doba sve češće ima i ulogu aktivnog društvenog sudionika u kozmopolitskom globalnom selu. Najnovije usluge emisija na zahtjev omogućuju nam čak da sami postanemo urednici birajući teme koje želimo i vrijeme kada želimo slušati, bilo u automobilu, uz čitanje ili pred spavanje.