U Bosni i Hercegovini 2019. godine izrečeno je 116 krivičnih sankcija maloljetnicima, 20 posto više nego godinu ranije. Statistika pokazuje da su, u istom periodu, tužilaštva zaprimila manje prijava, ali brojke često ne odgovaraju realnosti. Posebno zabrinjava to što je među počiniocima najviše povratnika.

Kroz vaspitno-popravni dom u Banjaluci, jedinu ustanovu tog tipa u Republici Srpskoj, od 2006. godine prošao je 101 maloljetnik. Osim vaspitača, angažovani su i pedagozi, psiholozi i socijalni radnici, a izvještaji o stanju u kom se nalaze štićenici šalju se i roditeljima, odnosno starateljima
i resornom Ministarstvu. U domu trenutno boravi četvoro štićenika, a osam ih je otpušteno ove godine. Prošle, kroz dom je prošlo 18 maloljetnika.

GORAN SELAK, ravnatelj Kazneno-popravnog zavoda Banja Luka

Ne bih da se stvori percepcija javnosti da je smanjen broj izvršilaca krivičnih djela odnosno počinilaca maloljetnika. Ne, već jednostavno sudovi su možda promijenili neku svoju kaznenu politiku gdje sve češće izriču alternativne sankcije.

Krivičnim zakonodavstvom propisan je širok spektar mjera koje se mogu izreći maloljetnicima – od policijskog upozorenja do maloljetničkog zatvora. Najčešća krivična djela su razbojništva, teške krađe, nasilničko ponašanje i nanošenje tjelesnih povreda. Sve su češća i ubistva i pokušaji ubistava. Ono što posebno zabrinjava je što su počinioci u većini slučajeva povratnici, kojima kriminal postaje profesija i nakon što napune 18 godina.

MIĆO LETIĆ, stručnjak za maloljetničko prestupništvo

Ukoliko se ne eliminišu ti rizikofaktori koji na indirektan ili indirektan način utiču na njih koji mogu biti povezani sa okruženjem, sa školom, porodicom okolinom i naravno sa samim maloljetnikom koji naglavaju ulogu u sistemu države u rješavanju niza nagomilanih problema koji odvode maloljetnu osobu u vode kriminala.

Uzroke za porast maloljetničke delinkvencija treba tražiti u cijelom društvu. Ne treba zaboraviti da su maloljetni prestupnici nerijetko i sami žrtve. Dolaze iz razorenih porodica, često u bliskom okruženju imaju kriminalce, i podvrgnuti su vršnjačkom i drugim oblicima nasilja

Sistem, kažu stručnjaci, mnogo efikasnije tretira problematične maloljetnike kada počine neko krivično djelo, nego nakon što odsluže propisanu kaznu. U razvijenim zemljama, čitav sistem bavi se maloljetnicima nakon što im istekne sankcija – prati povratak u društvo, snalaženje u školi i porodici. Ima li postpenalnog tretmana u Bosni i Hercegovini?

NEBOJŠA MACANOVIĆ, profesor Fakulteta političkih nauka u Banjaluci

Djeca su prepuštena poslije izlaska iz vaspitno-popravnog doma opet ulici, opet negativnoj grupi vršnjaka, i nažalost, sve ono što se postigne za dvijetri godine koliko vaspitači intenzivno rade na korekciji njihovig stavova, ponašanja i stvaranja jednog pozitivnog sistema vrijednosti sve zapravo
pada u vodu nakon izlaska i vraćanja u zajednicu.

A zajednica takvu djecu i omladinu često etiketira i ne daje im šansu. Ne daje im ni sistem, koji ih prepušta da se snalaze sami. Sami, najčešće, ne znaju.