Provali se neka duboka praznina koju ni sami nismo očekivali, kad tako naglo odu dragi ljudi. Teške trenutke i teške dane ne možemo izbjeći.

Tim riječima opisala je Biljana Krstić za Fenu osjećanja nakon smrti umjetnika Đorđa Balaševića, sa kojim je godinama surađivala u grupi “Rani mraz”.

“Završena je jedna velika muzička karijera. Otišao je Đole a sa njim i bezbrižni mladalački dani, vrijeme kad smo se radovali ‘Ranom mrazu’, družili na koncertima i pjevali pjesme koje su očarale ljude”, kaže Krstić.

Pamtit će ga, kaže, po energiji, dječačkom duhu, duhovitosti, po hrabrosti da čvrsto stoji iza svojih stavova a najviše po toj radosti kojom je znao da “zarazi” i muzičare na sceni i publiku.

“Nije se znalo ko više uživa. Koliko su bila lijepa naša putovanja, velike turneje od Slovenije do Crne Gore. Koncertne dvorane su polako ustupale mjesta velikim halama, a tek smo krenuli i imali nekoliko hitova ‘Oprosti mi Katrin’, ‘Život je more’, ‘Računajte na nas’, ‘Ljubio sam snašu sa salaša’, ‘U razdeljak te ljubim’… Koncerti rasprodati, a atmosfera u publici kao na rok događajima”, prisjeća se.

Srećna je što je, na samom početku njegove karijere, bila dio tima.

“‘Rani mraz’ je najljepši period moje mladosti. Nije potrebno reći koliko je Đole bio darovit jer o tome govore njegove pesme. Imamo divne kantautore, ali je malo njih umjelo da svoje emocije tako pretoči u pjesme i priče kako je to on radio. Lak put u nebesko prostranstvo Đole, šalji nam nove pesme s one strane duge”, istaknula je Biljana Krstić, koja je ustupila i fotografiju sa koncerta 1979. godine – “Rani mraz”.

Đorđe Balašević preminuo je 19. februara, zbog teške upale pluća. Bio je član grupa “Žetva” i “Rani mraz”, a 1982. je započeo solo karijeru i postao jedan od najvećih pjesnika i kantautora u državama bivše Jugoslavije. Glumio je i u nekoliko televizijskih serija, za koje je pisao i muziku. Emocijom, stihovima, osmjehom oduševljavao je publiku. Od njega se sad opraštaju, na dirljivim skupovima u državama bivše Jugoslavije. Sahranjen je na Gradskom groblju u rodnom Novom Sadu u krugu najuže obitelji i uz tamburaše koji su svirali pjesmu “Olivera”, posvećenu njegovoj supruzi.