Boris Komnenić, proslavljeni glumac, sahranjen je danas u Aleji zaslužnih građana u Beogradu.

Boris je sahranjen uz hor koji je pjevao i za vrijeme povorke.

U beogradskom Narodnom pozorištu danas je održana komemoracija glumcu Borisu Komneniću, od koga su se oprostili članovi porodice, mnogobrojni prijatelji i kolege.

Književnica i rediteljka Vida Ognjenović navela je da je Boris Komnenić glumac protiv dosade.

“Komnenić je proživio život vrhunske igre i istog takvog nemira, braneći svoju čovječnu volju da glumi očima i sviješću izvan svakog zla. Od životnih nedoumica, intimne ranjivosti i drugih nevolja branio se ćuteći i svojom glumom. Boris je bio darovit u svemu. U istrajnom druženju, u bježanju u samoću, u nježnosti za svoju kćer, u odašiljanju i očekivanju svojih vijesti i u diskretnom bolovanju. U svemu tome potpuno sam, ali uvijek svoj”, kazala je Ognjenović.

Radovan Miljanić, glumac i dugogodišnji prijatelj Komnenića, prisjećao se mladalačkih avantura oko upisa na Fakultet dramskih umetnosti.

“Polagali smo prijemni za FDU 1975. godine. Čekali smo rezultate i pronio se glas da su primljeni jedan debeli i dva ćorava. Debeli je bio Mladen Andrejević, a ta dva ćorava bili smo Komnenić i ja. Kasnije nas je Petar Božović precizno nazvao Ćora i Ćorke”, kazao je Miljanić.

Naglašava da je Komnenić bio neporecivo najduhovitiji glumac na ovim prostorima.

“Bio je radostan što nas daruje svojom duhovitošću i što nas čini zavisnim od njegovog postojanja”, kazao je Miljanić.

Reditelj Goran Marković rekao je da je Komnenić bio dijete zarobljeno u tijelu odraslog čovjeka.

“Imao je unikatnu infantilnu vrstu humora, koja je podrazumijevala šalu na svoj račun. Mali broj istinskih komičara ima tu mogućnost”, kazao je Marković i prisjetio se saradnje s Komnenićem na filmu “Tajvanska kanasta”.

“Bio mi je potreban istrošeni, dekadentni, razočarani čovjek. Komnenić je bio previše mlad za tu ulogu, ali sam ipak odlučio da on igra Bjelopoljanskog. Iz svog glumačkog rezervoara Komnenić je dao i više svom liku nego što sam zamislio”, kazao je Marković.

Istakao je da je Komnenić bio skroman čovjek koji nije želio da priča o sebi i da se hvali.

Prvak Drame Narodnog pozorišta Nebojša Dugalić oprostio se od svog kuma teško čitajući napisani govor.

“Boris je bio najnježniji lirski cinik. Možda ćutnja i riječi nisu ništa drugo do bolno preživljavanje onih koji nasljeđuju smrt prijatelja, ali bojim se da u ovom trenutku niko ne može da zamukne dovoljno tiho, ali ni da izusti nešto što bi zaličilo na Borisa Komnenića i na to koliko ga volimo i koliko nam znači. Pitam se kako govoriti i ćutati o smrti onoga koji nas je cijeli život učio kako se umire od smijeha”, kazao je Dugalić.

Tokom komemoracije, na velikom platnu u dnu Velike scene Narodnog pozorišta emitovani su inserti iz snimaka predstava u kojima je Komnenić ostvario zapažene uloge.

Boris Komnenić preminuo je u nedjelju, 7. marta, u 64. godini.