Dejton. Samo ime asocira, kako na mir, tako i na podjele. Ovog 21. novembra će se obilježiti 25. godišnjica sporazuma dogovorenog u Dejtonu, Ohajo, koji je zatim potpisan 14. decembra u Parizu. Kako obilježiti taj dan?

Sporazum postignut u toj dalekoj zračnoj bazi imao je snažan uticaj na oblikovanje Bosne i Hercegovine. Okončao je strašni rat, nešto što je djelovalo nemoguće u to vrijeme. Oblikovao je Ustav. Potvrdio je suverenitet, teritorijalni integritet i političku nezavisnost BiH. Započeo je 25 godina mira. A mir se nikada ne smije uzimati zdravo za gotovo, kazao je ambasador Velike Britanije u BiH Matt Field.

Na Dejton se političari u BiH još uvijek skoro svakodnevno pozivaju. Nekada kao glavni razlog problema sa kojima se danas suočava. Nekada kao “originalni” nacrt kome se treba vratiti. Nekada u smislu “duha” u kome nisu trenutne institucije, čak i onda kada su baš te institucije definisane u tom Dejtonskom ustavu.

Kako onda posmatrati Dejton, i čak i važnije, u kom pravcu ići?

Prije svega, naslijeđe. Bilo koji opis pregovora u Dejtonu da čitate, jasno se vide nesavršenosti. Sporazum je pokušao, prije nego da bude osnova moderne i inkluzivne zemlje, da ispregovara interese politički i etnički određenih suparnika, putem podjele moći, vetoa, načela ravnoteže. Prednost daje kolektivnim pravima nad pravima pojedinaca i komplikovanom administrativnom ustroju koji dijeli odgovornost prije nego li razmatra praktično funkcionisanje. Istraživanje je pokazalo su da mirovni sporazumi koji uključuju žene u pregovore znatno održiviji i uspješniji – one su zamjetno nedostajale u Ohaju.

Ali, kritika da sporazum nije predvidio ove probleme je također nepravedna, ne samo zbog potpunog odsustva povjerenja između tada još zaraćenih strana. Čak i tada, namjera nije bila da se tu sve završi. Pružili su se uslovi za prekid sukoba, da. I za početak ponovne izgadnje zemlje, istakao je on.

OSTATAK TEKSTA PROČITAJTE OVDJE