Bosna i Hercegovina danas obilježava 29 godina od kada su građani gotovo dvotrećinskom većinom na referendumu odlučili da žele živjeti u nezavisnoj državi.

Građani su glasali odgovarajući na jedno pitanje “Jeste li za suverenu i nezavisnu BiH, državu ravnopravnih građana, naroda BiH – Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive?”.

Referendumu je pristupilo 2.073.568 glasača što je predstavljalo izlaznost od 63,6 posto, a gotovo svi koji su izašli na referendum glasali su za nezavisnost, a samo 0,3 posto ili 6.037 osoba glasalo je protiv.

Rezultati referenduma omogućili su i međunarodno priznanje Bosne i Hercegovine, kao nezavisne države.

Ukaz o proglašenju zakona kojim se 1. mart proglašava Danom nezavisnosti BiH i državnim praznikom potpisao je predsjednik Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović 6. marta 1995., neposredno nakon okončanja rata u Bosni i Hercegovini. Odnosno, tačno tri godine nakon što je Republička izborna komisija Socijalističke republike Bosne i Hercegovine potvrdila rezultate referenduma o određivanju statusa BiH.

Dan nezavisnosti-jedan od najznačajnijih datuma u historiji

Dan nezavisnosti BiH, jedan od najznačajnijih datuma u historiji, ne slave svi građani u državi, iako su donosioci odluka u to vrijeme, političari, historičari, novinari i profesori složni u dvije stvari, a to je da je održavanje referenduma bilo neminovno i da je nezavisnost i samostalnost BiH bila odluka isključivo njenih građana.

– BiH je mogla ostati u nečemu što se formalno zvala Jugoslavija, a što je značilo ‘velika Srbija’ ili je mogla tražila put nezavisnosti, kazao je historičar Husnija Kamberović i dodao da su BiH i njeni lideri ipak prije raspisivanja referenduma tražili način da sačuvaju Jugoslaviju.

Član Predsjedništva RBiH akademik Ejup Ganić čvrstog je stava da referendum nije imao alternativu te da je to bio jedini put da se sačuva država i da opstane. Iako mnogi građani ne slave 1. mart – Dan nezavisnosti BiH, smatra da će vremenom shvatiti da je to vrlo bitan datum za njih i njihovu državu.

– Ako izgubite državu, treba vam 500 godina da je vratite, a građani svih nacionalnih grupa tog dana su donijeli odluku da žele nezavisnu i suverenu BiH. Referendum je bio izbor – ili nestati u magli raspada ili sačuvati svoj identitet – istakao je Ganić.

Potpredsjednik Skupštine RBiH Mariofil Ljubić, koji je potpisao Odluku o raspisivanju Republičkog referenduma za utvrđivanje statusa BiH smatra da je njegovo održavanje bilo neophodno te da su svi građani imali pravo da izraze stav da li žele samostalnu državu, ne ulazeći u tom trenutku u unutarnje ustrojstvo.

Smatra da je Odluku o referendumu trebao potpisati i ranije, budući da je Badinterova komisija u decembru 1991. godine konstatirala disoluciju SFRJ, što je značio prekid državnog identiteta, ali je podcrtao da se na referendumu nisu izabrala dešavanja koja su se desila kasnije.

Historijski preokret

Član Predsjedništva RBiH, profesor Mirko Pejanović kazao je da raspisivanje i provedba referenduma za suverenu i nezavisnu Republiku BiH predstavlja ‘historijski preokret’.

– Referendum je bio demokratski izraz volje većine građana koji su htjeli da njihova zemlja stekne status suverene i nezavisne države, a na temelju rezultata, to se i desilo. Tako je BiH ušla u novi međunarodni, evropski i svjetski poredak i postala subjekt međunarodnog prava – istakao je Pejanović.

Član Skupštine RBiH Miro Lazović kazao je da je 1992. godine u vrtlogu raspada bivše Jugoslavije Bosna i Hercegovina morala raspisati referendum o nezavisnosti, što je bio i uvjet međunarodne zajednice koja je samostalnost uvjetovala referendumom.

Međutim, prije raspisivanja referenduma, dodao je Lazović, političari su pokušali učiniti sve kako bi sačuvali prostor bivše Jugoslavije, nuđenjem raznih projekata koje je Srpska demokratska stranka odbacivala.

– U takvoj situaciji smo jednostavno bili primorani da donesemo odluku o referendumu i to smo učinili 25. januara 1992. godine na burnoj i dramatičnoj sjednici Skupštine RBiH, gdje sam doživljavao razne neugodnosti i prijetnje – prisjetio se Lazović.

Novinar Zlatko Dizdarević smatra da je održavanje referenduma bilo neminovno, obzirom na kompletan kontekst u kojem su se građani nalazili, ali i zbog činjenice da su Slovenija, Hrvatska i Makedonija već napustile bivšu Jugoslaviju.

Istakao je da je potpuno deplasirano govoriti o drugim mogućnostima, ali s druge strane, naglasio je da je referendum održan u vrijeme kad se nije ni slutilo da će uslijediti rat, te da su građani iz takve pozicije razmišljali o nezavisnoj i suverenoj BiH.

Zemlje članice Evropske zajednice 6. aprila 1992. godine, a dan kasnije i Sjedinjene Američke Države priznale su Bosnu i Hercegovinu kao nezavisnu i suverenu državu.

Te 1992. godine, ujedno i prve ratne godine 76 država svijeta priznalo je BiH kao nezavisnu državu, a prvo je to učinila Bugarska i prije referenduma 31. januara 1992. godine.

Ipak, 1. mart se i ove godine obilježava samo u jednom dijelu BiH – Federaciji, dok iz Republike Srpske poručuju kako to nije državni praznik, jer predstavnici RS nikada nisu pristali na njega.

Bosna i Hercegovina 22. maja 1992. godine postala je članicom Ujedinjenih naroda, a ispred sjedišta u Njujorku postavljena je njena državna zastava. Ubrzo nakon proglašenja nezavisnosti počeo je četverogodišnji rat u BiH.

BiH je do danas uspostavila diplomatske odnose s 180 država.