Devetogodišnji Melvin Šehić, iz mjesta Ponikve kod Velike Kladuše, boluje od dijabetesa tipa jedan. Melvin se po svojim željama razlikuje od većine vršnjaka.

Jako dug put do škole – četiri kilometra u jednom pravcu, no to Melvinu ne predstavlja nikakvu prepreku. Nekad ga mama vodi, a kad je lijepo vrijeme ide biciklom. Voli ići u školu, voli učiti nove stvari i družiti se sa svojim prijateljima iz školskih klupa.

“Do škole imam četiri kilometra, mama me vodi. Nekad se umorim, a nekad idem biciklom. Nekad sestra dođe po mene, nekad mama”, kaže Melvin.

Po svojim željama, on se razlikuje od svojih vršnjaka. Ona najveća mu je bila da dobije kravu, i sada mu je ta želja ispunjena, a dječak je zbog toga beskrajno sretan.

“Prvi dan sam je češao, bio kod nje, hranio sam je i sad me mama malo uči da je muzem, šta treba oko nje i tako…”, priča Melvin.

Na pitanje koji mu je bio najsretniji dan u životu, bez puno razmišljanja je odgovorio: “Kad sam dobio kravu”.

A, zašto je želio baš kravu?

“Zato što volim piti mlijeko, pijem svako jutro, kad mama i babo ustanu oni sebi kafu nastave u đugum, a onda meni mama da čanicu varenike, a nekad udrobim kruha”, priča dječak.

Prije nekoliko mjeseci, prije ove želje, danima je ležao u kući i nije znao šta se dešava s njim, sve do trenutka kada je odveden u bolnicu u kojoj je proveo dva mjeseca. Tamo mu je dijagnosticiran dijabetes tipa jedan. U bolnici je čitao i pisao, a između ostalog, učio kako da sam sebi da inzulin, o kojem će biti ovisan cijelog života.

“To je aparat, to bude kao neka hemijska, pa onda trakicu, pa onda aparat izmjeri šećer, ja vidim koliki je, nekad dam jedan inzulin, a nekad dva. Jedan dajem ujutro i naveče, a kada mi je visok dam drugi po potrebi, i kad jedem moram mjeriti hranu kolika je količina”, kaže Melvin.

Uz Melvinove roditelje, veliku ulogu u životu ovog dječaka igra Asima, njegova sugrađanka, a spaja ih ista bolest. Svojom dobrom voljom, Asima nastoji olakšati svakodnevnicu ovoga dječaka.

Asima je pokrenula akciju za kupovinu krave, a to što ima priliku da pomaže ovom dječaku, te da mu olakša život, Asimi puno znači.

“Kad sam kod njih prvi put došla kući, kad sam vidjela stanje, ja sam sebi zacrtala i rekla – ja ću ovo da podignem na visok nivo i da pomognem ovoj porodici, da pomognem malom Melvinu. Vjerujte, kratko je vrijeme bilo, ali je meni Melvin moje četvrto dijete. I ja sam malo narušenog zdravlja, a dok god budem mogla, dok sam živa ja ću voditi brigu o Melvinu”, rekla je Asima Dekić, predsjednica Udruženja dijabetičara Općine Velika Kladuša.

Osim toga što želi da Melvin sluša svoje roditelje, Asima također želi da sluša i nju kada su u pitanju neke stvari.

“Što se tiče dijabetesa, što se tiče hrane… da sluša mene, da dobro uči, sigurno će dobro proći i sigurno mu neće biti loše”, kaže Asima.

Želja da dobije kravu mu je ispunjena, Melvinova sreća je beskrajna, a mlijeka mu ne fali.

Nema više želja, osim jedne i to kad poraste, a to je da bude doktor koji će pomagati drugim ljudima koji imaju dijabetes, kako bi ih mogao naučiti da lakše žive s tim.