Fedra Idžaković, koordinatorica projekta UN Women, izjavila je za BHRT da je svaka druga žena u Bosni i Hercegovini jednom u svom životu bila žrtva nekog oblika nasilja.

“Tradicionalno je poznato fizičko nasilje, ali postoji cijeli spektar nasilnih oblika ponašanja koji uključuju psihičko, seksualno, ekonomsko nasilje… Vrlo često ljudi ne razumiju koliko je takav vid ponašanja kažnjiv jer u praksi ne vidimo dovoljno počinilaca nasilja da su kažnjeni”, kaže Idžaković.

U svijetu se danas obilježava Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama. Tim povodom, UN Women BiH od danas do 10. decembra, Međunarodnog dana ljudskih prava, u saradnji s partnerima, provodi kampanju “Isključimo nasilje nad ženama i djevojčicama zajedno”.

Gostujući u emisiji BHT1 Uživo, Idžaković je objasnila kako su aktivnosti dio globalne kampanje “16 dana aktivizma protiv rodno zasnovanog nasilja”, koja poziva na okončanje svih oblika nasilja nad ženama i djevojčicama.

“To je globalna inicijativa koja se niz godina provodi u cijelom svijetu. Počinje danas i završava 10. decembra – na Dan ljudskih prava. To je nastavak aktivnosti svih organizacija, institucija i agencija koje su posvećene borbi protiv nasilja nad ženama. Nije to samo tih 16 dana, mi radimo cijele godine, ali ljudi su tada, posebno mediji, više fokusirani na ove teme”, kaže Idžaković.

Ona itiče kako ljudi treba da prepoznaju koji su to sve oblici nasilja – to nije samo udariti nekoga ili fizički zlostavljati, sistemski, dvadeset godina.

Možete biti internetski zlostavljač, kada recimo iz ljubomore ili zato što je neko prekinuo vezu s vama, pošaljete intimne fotografije u medijski prostor, navodi Idžaković.

“Ljudi moraju biti svjesni šta su to oblici nasilja, zbog čega to nije dozvoljeno, zašto je to kažnjivo i moraju razumjeti da postoje institucije vlasti koje bi trebale efikasno reagovati na takvo ponašanje. S druge strane, same žene moraju biti svjesne da ne moraju to da trpe i ne moraju da žive u nasilnim partnerskim odnosima jer je taj oblik nasilja najčešći”, kaže Idžaković.

Po njenim riječima, mora se više raditi na tome da žene-žrtve nasilja znaju kome se obratiti za pomoć i kakvi oblici pomoći uopšte postoje.

“Vrlo često, žene koje trpe nasilje nisu samo osobe koje to nasilje ne žele prekinuti. Nekada nisu ni svjesne da to proživljavaju jer je to nešto što nasljeđuju u svojim porodicama, dio odgoja. Naše društvo je još uvijek vrlo patrijarhalno. Čak i ljudi u institucijama imaju predrasude tipa ‘zašto se nije ranije prijavila’… Ili, imaju razumijevanje zato što je suprug bio nervozan ili je partner imao loš dan na poslu… To su stvari koje se ne smiju dešavati. Žene moraju biti osviještene ne samo da ne trebaju to da preživljavaju, nego i gdje se obratiti za pomoć”.

Važno je također, navodi Idžaković, govoriti o sistemskoj podršci žtvama nakon što odluče da napuste nasilni odnos.

Objašnjava da su najčešće upravo žene te koje napuštaju zajednički prostor da bi izbjegle nasilnika. Mjere koje se mogu izreći se izriču, ali se vrlo često krše, bez nekog efikasnog sistema koji bi to spriječio.

Kaže da žene koje su preživjele nasilje ne znaju dovoljno pozitivno riješenih slučajeva i o tome treba više govoriti.

“Ženama treba dati mogućnost da izaberu. Teško je reći – želimo ohrabriti žrtve da izađu iz tog začaranog kruga, kada znate da možda dijele zajedničku imovinu sa partnerom, imaju kredite koje često žene nasljeđuju i nastavljaju da otplaćuju iako više ne žive u istoj kući, žive sa svojom djecom, a partner često ostaje vlasnik zajedničke imovine”, navodi Idžaković.

Ona je u razgovoru za BHT1 Uživo zaključila kako je važno ženama ponuditi adekvatne informacije kako bi one mogle donijeti odluku šta da urade sa svojim životom.