Sabahudin Sinanović Hudo iz Doboja  nije obični humanitarac. On pomaže ljudima u potrebi, direktno iz svog džepa, pritom za uzvrat ne očekuje ništa.

“Nekada, priča Hudo, nije imao hljeba da jede, pa zbog toga, kako kaže, ljude u nevolji uvijek gleda srcem, a ne glavom.”

Anđelka Grujičić i njen sin Aleksandar, nakon teškog života u trošnoj kući bez struje, prvi put su nakon 17 godina prenoćili u domu u kojem je zasijala sijalica. To su im omogućili dobri ljudi svih vjeroispovijesti, koje su u jedinstvenoj humanitarnoj akciji predvodili Sabahudin Sinanović Hudo, građevinski poduzetnik iz Doboja, i sveštenik Dušan Vidović iz Petrova.

Ovo je samo jedan od primjera Sabahudinove humanosti.

“Presretna sam zbog svega, najviše zbog Aleksandra. Zahvalna sam svim dobrim ljudima koji su učestvovali”, kaže Anđelka Grujičić.

“Čovjek treba da se rodi, da ne gleda samo sebe, mora gledati i komšiju” rekao je Sabuhudin Sinanović Hudo, za emisiju BHT1.

Čovjek ima onoliko koliko daje, Sinanovićev je životni moto. Zato za njega kažu da je humanitarac iza kojeg ostaju osmijesi.

„Pozivam sve ljude, da pogledamo oko sebe kome je potrebna pomoć, da ne dozvolimo da nam komšija znani-neznani legne bez večere“ rekao je Hudo.

Kaže da zna da krivu Drinu ne može ispraviti, ali da „nikad neće prestati da je ispravlja“. 

Dugogodišnji humanitarni rad Sabahudina Sinanovića nije ostao nezapažen. Prošle godine na manifestaciji dodijelili su mu specijalno priznanje „Humanista godine“.