Rok od deset dana koji je Opštinsko vijeće Velike Kladuše dalo za zatvaranje “Mirala” je istekao, a migranti su i dalje smješteni u ovom objektu. U Opštinskom vijeću kažu da čekaju konkretne poteze i reakcije viših nivoa vlasti Bosne i Hercegovine. Za to vrijeme u Unsko-sanskom kantonu je i dalje više od dvije hiljade migranata po ulicama i šumama bez smještaja.

Prošlo je deset dana od zasjedanja Općinskog Vijeća Velika Kladuša. Niti je kamp Miral zatvoren, niti su migranti premješteni van naseljenih područja.

Lokalna samouprava nije nadležna za rješavanje tih problema, kaže Fikret Bašić, predsjedavajući Općinskog vijeća Velika Kladuša. Zaključci doneseni na sjednici upućeni su na više adresa, ali sve do danas nema nikakvog odgovora.

FIKRET BAŠIĆ, predsjedavajući Općinskog vijeća Velika Kladuša

“Od Predsjedništva Bosne i Hercegovine, od Granične policije BiH, Ministarstva sigurnosti, Vlade kantona, Vlade Federacije, Ministarstva za izbjegla i raseljena lica i tako dalje. Dakle, čekamo njihovu reakciju.”

Sigurnosna situacija na teritoriji Velike Kladuše nije nimalo zadovoljavajuća, naročito ako se u obzir uzme činjenica da je svakim danom vrijeme sve hladnije.

FIKRET BAŠIĆ, predsjedavajući Općinskog vijeća Velika Kladuša

“Migranti nemaju adekvatan smještaj, migranti se i dalje nalaze tu oko nas, nalaze se u šumama, livadama, na ulici i, naravno, kad dođu hladni dani – kiša, snijeg da to može prouzročiti nesigurnost građana.

Općinsko vijeće je na sjednici održanoj 17. septembra potvrdilo zaključak iz 2018. godine prema kojem na teritoriji općine Velika Kladuša nema novih prihvatnih centara, kao i da Miral – privremeni prihvatni kamp za migrante, mora biti zatvoren u roku od deset dana.

Podsjetimo, u šumama nadomak Velike Kladuše migranti su samoinicijativno formirali više “divljih” šatorskih naselja, a samo u jednom od njih boravi oko 300 osoba.

Prema podacima Ministarstva unutrašnjih poslova Unsko-sanskog kantona, na području tog kantona boravi više od 8.000 migranata.

Njih 3.000 je smješteno u pet migrantskih kampova, a ostalih nekoliko hiljada boravi u napuštenim objektima, na livadama i u šatorskim naseljima koja su sami formirali u šumama.