Percepcija o migrantima u javnosti Bosne i Hercegovine se promijenila. Od početne jednoglasne empatije u širokim narodnim masama s početka krize u Siriji, danas je odnos prema njima evoluirao – u ne baš pozitivan.

IBRAHIM, Maroko

“Ja sam Ibrahim i dolazim iz Maroka. Imam 31 godinu. U svojoj zemlji sam se bavio ovim poslom – izradom kućnog namještaja. Taj rad je bio bez zdravstvenog osiguranja i bilo kakvih zagarantovanih mjesečnih prihoda. 2019. godine sam odlučio napustiti Maroko I uputiti se ka Evropskoj uniji.”

U martu 2019. godine Ibrahim napušta Maroko i stiže u Tursku. Uspio je ući u Grčku migrantskim rutama, a zatim u Albaniju, Crnu Goru, a odatle i u Bosnu i Hercegovinu. Na početku, kaže, nije razmišljao da ostane u BiH. Imao je cilj, poput drugih migranata, da dođe do Francuske ili Njemačke.

IBRAHIM, Maroko

“Što se tiče stanovništva Bosne i Hercegovine, da im Bog podari svako dobro, lijepo se odnose prema nama iako se pojedini migranati, koji su loši, koji konzumiraju drogu i alkohol te se bave i krađom, na loš način odnose prema domaćinima u BiH. Ja sam po prirodi miran, ne pušim i ne pijem, nisam došao ovdje da pravim probleme već sam krenuo u Evropu kako bih ostvario svoje snove. U jedan kafić stalno sam dolazio kako bih koristio internet konekciju i čuo se sa svojom porodicom…. “

I tu počinje Ibrahimova priča. Upoznao je čovjeka koji mu je , kaže, mnogo pomogao, davao mu hranu i pomoć da preživi.

IBRAHIM, Maroko

“U kafiću sam upoznao Elvira Zebu. Tako sam ga upoznao i sa svojim zanatom, kao i o tome šta sve znam raditi, jer se ovim poslom bavim već 15 godina. Imam zanat koji volim i zašto ga ne bi koristio u Bosni jer, koliko vidim, u ovoj zemlji nedostaje zanatlija pa čak i ako imaju fabrike koje se bave namještajem, želio sam dati svoj doprinos.”

Za Ibrahimov rad čula je Sofija Tovarović koja je poručila marokanski tabure ručne izrade. Oduševljena je, kaže, dobrotom ovog Marokanca.

SOFIJA TOVAROVIĆ

“Odlučila sam se za mali marokanski tabure, našla sam ga na Instagramu, poslala poruku na engleskom jeziku, odmah je odgovorio, došao je da preuzme avans za materijal. Za sedam dana tabure je bio gotov, i danas sam tu da ga pruzmem…”

Radi sve sam – ručno, uz pomoć metra, makaza i heftarice. Kaže, Elvir Zeba mu je ponudio partnersvo, u kojem on ulaže svoj novac, a Ibrahim svoje znanje. Nikada nije osjetio da ga neko iskorištava ili da je nedovoljno plaćen. Zaradu dijele pola-pola.

IBRAHIM, Maroko

“Doista nije bitno da li ću živjeti u Farncuskoj ili Njemačkoj, znam da imam svoje želje koje moram ispuniti pa makar živio i na drugoj planeti.”

Ovaj primjer tridesetjednogodišnjeg Marokanca pokazuje nam koliko zapravo možemo pogriješiti ukoliko dozvolimo da nam predrasude utiču na naše mišljenje.