U Muzeju zločina protiv čovječnosti i genocida 1992-1995 u Sarajevu postavljena je umjetnička instalacija masovnih grobnica pod nazivom “Dokaz”, umjetnice Anite Zečić, a posvećena je civilnim žrtvama općine Prijedor nad kojima su izvršeni zločini 1992. godine.

Instalacija “Dokaz” sastoji se od ukupno 120 tegli različitih veličina i osam lopata. Svaka tegla ima i opis u kojem su navedeni naziv masovne grobnice, lokacija, geografske koordinate, kao i broj ekshumiranih i identificiranih osoba.

Prilog pripremila reporterka BHRT-a Sevda Curo.

Tegle su napunjene zemljom s lokacija gdje su bile masovne grobnice. Ima i praznih tegli koje lebde svezane žicom ili su postavljene iznad starih zahrđalih lopata i simboliziraju grobnice koje još nisu pronađene i lokacije još nisu poznate. U nekim od tegli su i fotografije žrtava, do kojih su uspjeli doći.

“Naziv izložbe je ‘Dokaz’, kao dokaz genocida. Opština Prijedor ima 99 masovnih grobnica. U Prijedoru se još traga za više od 700 žrtava. Treba ih pronaći, da nađu smiraj duši. Važno je da što više ljudi sazna šta se to dogodilo u Prijedoru, u Bosni i Hercegovini. Sa ovom zemljom i teglama to možemo barem djelomično pokazati”, rekla je autorica Anita Zečić.

Izložba je simbolično postavljena dan uoči kolektivne dženaze u Prijedoru za 86 žrtava Bošnjaka ubijenih 1992. godine.

“Žrtve su pretežno s Korićanskih stijena. Instalacija sadrži i kamenje s Korićanskih stijena u jednoj od tegli, koje simboliziraju te žrtve”, rekla je Zečić.

Najavila je da bi instalacija 6. augusta trebalo da bude postavljena u Omarskoj, na godišnjicu obilježavanja raspuštanja logora. Potom će biti vraćena u Muzej zločina protiv čovječnosti i genocida 1992-1995 u Sarajevu, kao stalna postavka.

Jedan od osnivača Muzeja Jasmin Mešković poručio je da se postavkama poput te nastoji ispričati neispričana priča o žrtvama, potrebi da sve žrtve budu na dostojanstven način ekshumirane i pokopane, da im se posveti pažnja, ali i iz toga izvuče pouka da više nikada ne bude rata u Bosni i Hercegovini, da ne bude genocida.

“Ovo je prilika za one koji znaju gdje se nalazi ijedna masovna grobnica ili jedna kost, da to kažu. Ti su ljudi ubijeni, a mi u Bosni i Hercegovini moramo prestati pričati o njima kao brojkama. Nisu brojke, ljudi su to sa imenima i prezimenima, porodicama”, naglasio je Mešković.

Među sadržajima Muzeja zločina protiv čovječnosti i genocida 1992-1995 u Sarajevu je i postavka nazvana “Majica koja miriše na mog sina”. Radi se o majici dječaka koji je ekshumiran na Korićanskim stijenama, a sutra će biti ukopan u Prijedoru. Majicu je Muzeju predala dječakova majka jer je smatrala “da će poslije njene smrti, tu biti najbolje čuvana”.

Umjetnica Anita Zečić je iz Prijedora, studira primijenjenu umjetnost u Beču. Instalacija “Dokaz” je dio njenog diplomskog rada i treća je u okviru projekta “Prijedor ’92”, koji za cilj ima čuvanje sjećanja na civilne žrtve općine Prijedor u Bosni i Hercegovini i svijetu.

Izvor: FENA/BHRT