Kako godine prolaze, ljudske navike se mijenjaju. Život bez obućara, kovača ili urara nekad je bio nezamisliv. Danas, u vrijeme moderne tehnologije, ovi zanati uz mnogo drugih starih zanata su pred izumiranjem.

Dinko Hadžić je diplomirani ekonomista iz Bihaća, ali je odabrao skroz drugi poziv. Naslijedio je posao od oca, te se već 30 godina bavi urarstvom.

Urarsku radnju je otvorio njegov djed davne 1939. godine. Od tada, radionica neprekidno radi.

Hadžić ističe da je ovo jako težak posao koji nema budućnost u Bosni i Hercegovini.

“Što se tiče urarstva u Bosni i Hercegovini, to je svedeno na minimum. Samim tim što nema urara, znači da nema ni neke velike potrebe za tim. Definitivno mislim da ga kroz pet, deset ili 15 godina neće biti”, kaže Hadžić.

U posljednje vrijeme sve više obrtničkih radnji se zatvara, a u zadnje tri godine, ogroman broj njih sa prostora Unsko-sanskog kantona je zatvorilo svoja vrata.

“Zabilješka koju smo pratili u prosjeku od 2017., 2018. pa evo i 2019. godine… cifra zatvorenih obrta je blizu 2.500”, kaže Enes Arapović, predsjednik Obrtničke komore Unsko-sanskog kantona.

Poslovi zanatlija u Bihaću, zbog male potražnje svedeni su na minimum. Jako im je teško opstati na današnjem tržištu jer većinom nemaju riješeno pitanje poslovnih prostora, pa je neizvjesnost njihovog opstanka još veća.

S obzirom da je jedan grad nezamisliv bez zanatskih radionica, Gradskom vijeću je podnesena inicijativa da se u Bihaću otvori zanatski centar.

“Inicijativa koju sam podnio na Gradskom vijeću je ustvari prijedlog nekoliko bihaćkih zanatlija i obrtnika da se po novom urbanističkom planu omogući gradnja malog zanatskog centra, čije bi projektovanje i izgradnju oni sami finansirali”, rekao je Almir Budimlić, gradski vijećnik.

Ovaj prijedlog je dao i Tenzil Šehić, bihaćki zlatar koji je naslijedio posao od oca i nastavio porodičnu tradiciju koja traje od davne 1965. godine. Smatra da je zanatski centar neophodan kako bi zanatlije mogle da zadrže svoja radna mjesta i napokon riješe problem poslovnih prostora.

“Mi smo išli sa prijedlogom da se tu, umjesto privremenih objekata, napravi jedan mali zanatski centar, ali da on bude trajni i da se time obuhvate ljudi koji su tu, da se zadrže njihova radna mjesta, kao i mi koji godinama tražimo od grada rješavanje problema naših poslovnih prostora”, rekao je Tenzil Šehić, zlatar.

U toku je izmjena urbanističkog plana dijela užeg gradskog jezgra sa dijelom Trga Maršala Tita, a sa ovim možda i dođe do rješenja problema bihaćkih zanatlija.

“Smatram da se otvara dobra prilika da se riješi problem naših tradicionalnih zanatlija koji su, između ostalog, jedna od bitnih stavki turističke ponude, ali i tradicije ovog grada, te da Gradska uprava podržavajući ovu inicijativu može puno učiniti na očuvanju istih”, smatra gradski vijećnik Almir Budimlić.

U vremenu masovne industrijske proizvodnje i uvoza, zanatlije nemaju kome da ostave svoj posao.

Mnogo mladih ne želi više pratiti porodičnu tradiciju jer u tome ne vide budućnost. Mali je broj onih koji preuzmu porodični posao jer u komercijalnoj džungli 21. vijeka opstaju samo najjači.