Zbog pogoršane epidemiološke situacije članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić i Šefik Džaferović ove godine nisu organizirali tradicionalni prijem u zgradi Predsjedništva BiH, povodom 1. marta – Dana neovisnosti Bosne i Hercegovine.

Umjesto toga su poslali poruku iz Svečanog salona Predsjedništva BiH gdje se održavaju tradicionalni prijemi povodom 1. Marta- Dana neovisnosti Bosne i Hercegovine.

Poruka člana Predsjedništva BiH Željka Komšića građankama i građanima Bosne i Hercegovine u povodu 1. ožujka, Dana neovisnosti Bosne i Hercegovine

“Poštovani građani i građanke države Bosne i Hercegovine, prije 29 godina svjedočili smo velikom povijesnom događaju, koji će zlatnim slovima ostati upisan u njezinoj dugogodišnjoj povijesti. Slobodno izraženom voljom većine svojih građana, Bosna i Hercegovina postala je neovisna država.

Taj čin označio je početak procesa sticanja samostalnosti, procesa koji, sudeći po svemu, još uvijek traje. Naša država nije nam poklonjena, nego je uz najveća moguća odricanja i žrtve sačuvana. Pored svih izazova sa kojima se i danas susrećemo, uz sve aktualne probleme, i danas moramo da se borimo za njezin integritet i opstanak.

Oni koji su svim sredstvima pokušavali da ponište većinski izraženu volju građana Bosne i Hercegovine iz 1992. godine, danas ni za milimetar nisu odstupili od svojih ciljeva. Iste one sile koje su zemlju vojno napale i podrivale zbog njezine neovisnosti i osamostaljenja, još uvijek su aktivne i djeluju protiv Bosne i Hercegovine.

Danas se ne voze na tenkovima odmetnute armije, ne granatiraju gradove i ne ubijaju civile, ali koriste institucije, i sve moguće prilike da zemlju koče i unazade. Na prvi pogled teško je porediti ta dva načina uništavanja naše zemlje, ali posljedice i jednog i drugog traju i produbljuju se.

Istim žarom kojim smo se borili za neovisnost, slobodu, čast i jednakost nakon 1. ožujka 1992. i danas se trebamo suprotstaviti destruktivnim silama koje slabe našu domovinu, ali ovaj put kroz same institucije države.

Jasno mi je kako se dio naših ljudi umorio od čekanja tog tzv. boljeg sutra, čekanja na uređenu demokratsku odgovornu državu.

Nama ne preostaje ništa drugo nego nastaviti dalju borbu za našu Bosnu i Hercegovinu, uzdajući se prije svega u same sebe. Drugog puta nemamo!

Od dana proglašenja neovisnosti Bosne i Hercegovine uskoro će napuniti tri desetljeća. Krajnje pojednostavljeno govoreći i upoređujući to razdoblje sa ljudskim životom, reklo bi se da smo ušli u aktivno i zrelo razdoblje života neovisne države.

Bosni i Hercegovini, nažalost, u “njezinim tridesetim godinama”, od dana stjecanja neovisnosti, neki nude da i dalje živi kao da je dijete. Dijete koje, sa Istoka i Zapada, smatraju nedoraslim i nespremnim za samostalan život.

Bosna i Hercegovina je neovisna zemlja, kao i desetine drugih zemalja Europe i Europske unije. Mi koji kroz institucije radimo u korist države i svih građana želimo, ni manje ni više, od onog što imaju samostalne države Europe i Europske unije: demokratski ustroj u kojem je pojedinac svetinja i u kojem je jednakost pojedinaca sveta i ustavna.

Iako sve to u teoriji zvuči jednostavno, put do toga nije nimalo lagan. Međutim, pretpostavljam da danas možemo slikovitije spoznati okolnosti donošenja odluke o neovisnosti koja, također, nije bila lagana.

Potrebno je sjetiti se onih koji su položili svoje živote u ratu, koji je nastupio ubrzo potom. Njihova žrtva ne smije biti zaboravljena. I, ne samo da ne smije biti zaboravljena, nego iz tog žrtvovanja moramo izvući određene pouke.

Patriotski je dakle naučiti činjenice i suočiti se s njima iskreno. Nije patriotski udruživati se jedni protiv drugih.

Patriotski je međusobno usklađivati političke poteze i truditi se, da i u tome pronađemo minimalan konsenzus oko ključnih pitanja od vitalnog državnog interesa, te konsenzus o političkim metodama, pomoću kojih želimo da stignemo do slobodne i građanske države Bosne i Hercegovine.

Sjajni ciljevi slobodnog i građanskog društva ne mogu se postići jalovom raspravom i pokušajem razumijevanja, toleriranja i prilagođavanja velikodržavnim zločinačkim projektima i ciljevima tih projekata, zarad lažne ravnoteže, lažne političke korektnosti i lažne priče kako smo svi u ratu bili isti.

Previše je onih koji danas nisu sa nama, da bi mi danas sebi dozvoljavali takve laži i samoobmane. Ako ništa, možemo biti ponosni na činjenicu da između nas, koji ovu državu volimo i onih koji je ne vole, stoji civilizacijska razlika koja je uvijek bila očita i svakim danom sve je očitija.

Naši ciljevi mogu ostvariti samo ukoliko ostvarimo politički konsenzus oko toga da ova zemlja mora biti država jednakopravnih građana na svakom pedlju njezinog teritorija.

U tome smislu pozivam da se okrenemo jednom unutarnjem, bosanskohercegovačkom dijalogu i iznalaženju tog konsenzusa, a ne pokušajima razumijevanja onih, koji stalno negiraju pravo na postojanje naše države. 

Njihove vizije nas više ne zanimaju, niti nas zanima šta o našoj državi imaju ružno za reći, jer sve je već odavno dobro poznato i djelima dokazano. Njihovi idoli i uvjerenja trunu po bjelosvjetskim zatvorima, a ja naše idole i uvjerenja vidim u generaciji koja nije odustala od jedinstvene, slobodne i nedjeljive države Bosne i Hercegovine, generacije koja vjeruje da se učenjem, radom, nadom u pravdu i pravo, slobodu i jednakost to može postići. 

Sretan sam zbog toga što toj generaciji Bosanaca i Hercegovaca, nama i novim naraštajima nitko ne uspjeva ogaditi vlastitu domovinu, jer je ljubav prema njoj jača i veća od svega ono što se protiv nje poduzima.

Ostanimo prkosni, ponosni i dostojanstveni u danu kada obilježavamo naš najveći praznik.

Svim građanima Bosne i Hercegovine želim sretan 1. ožujak, Dan neovisnosti.”