Povodom obilježavanja stote godišnjice rođenja Zuke Džumhura, u Konjicu je održana manifestacija posvećena sjećanju na nezaboravnog putopisca, slikara i karikaturistu.

Organizator događaja, Narodni univerzitet Konjic sa partnerima, publici je ponudio promocije knjiga, književne večeri, projekciju dokumentarnog filma, likovnu radionicu i izložbe, ali i onlajn program. Brojne ličnosti iz svijeta književnosti, novinarstva, umjetnosti te svih onih koji su u imali privilegiju upoznati Zuku Džumhura i biti dijelom njegovog života, govorili su o ličnim utiscima na onlajn platformi organizatora, koja je emitovana uživo.

DŽEVAD KARAHASAN, književnik

“Najbolji način da se Zuko upozna jeste gledati njegove crteže i čitati njegove tekstove uporedo. Tada imate dva Zukina lica koja se ogledavaju jedno u drugome, koja se međusobno objašnjavaju, komentiraju, dopunjavaju. Gledati i čitati. Tako ćete razumijeti Zukino djelo, i mislim da ćete malo bolje razumjeti i naš svijet i boravak u njemu.”

Renesansnog duha kakav je bio, na način da je bio izvanredan pisac, putopisac, slikar, karikaturista i scenarista, ličnost Zuke Džumhura fascinirala je sve koji bi se našli u njegovoj blizini. Upitan o Zuki Džumhuru, kao Konjičanin o Konjičaninu, jedan od pisaca kaže da je sreća naša da se rodio u Konjicu, i sreća njegova da je iz Konjica odselio u Beograd, luke iz koje će kasnije ploviti na svoja hodoljublja.

ESAD BAJIĆ, pisac

“Da nam šalje svoje pisma iz Afrike, Evrope, Azije, da nam piše svoje nekrologe, da nama Konjičanima govori koliko snage u sebi nosi kratka rečenica i blagi prkanjski tersluk, koji i sad živi u mahali u kojoj je rođen, i koliko riječi može da stane u nekoliko poteza olovkom kojom je Zuko crtao svoje čuvene karikature.”

Objavio je više od 10.000 karikatura. Pisao je scenarije za igrane filmove, radio scenografije za pozorište, a posljednjih deset godina života radio je na sarajevskoj televiziji kao pisac scenarija i voditelj serija emisije “Hodoljublje”. Želja organizatora manifestacije “Stogodišnjica hodoljupca” upravo je sačuvati sjećanje na djelo, ali i neponovljivu ličnost čovjeka koji je obilježio vrijeme u kojem je živio.