Bosne i Hercegovina ima možda ponajbolju zakonsku regulativu kada su u pitanju sloboda govora, sloboda izražavanja, pristup informacijama, ali nažalost to se ne sprovodi kako treba i onda mi imamo sasvim drugu situaciju na terenu – izjavio je predsjednik Društva novinara BiH Faruk Zupčević, povodom 28. septembra – Međunarodnog dana slobode pristupa informacijama.

Zupčević je naglasio kako je i sve veći broj napada na novinare, a sve je više i govora mržnje.

“Mi u Društvu novinara BiH bilježimo godišnje između 40 i 50 napada na novinare. U zadnjih 10 godina je bilo oko 500 napada na novinare od kojih je veoma mali broj procesuiran, a prijetnje smrću govoto nisu otkrivene i zbog toga je stanje u BiH izuzetno teško”, kazao je Zupčević dodavši da iako postoji pravna regulativa i da sudovi mogu procesuirati sve,  ali da “ne daju baš pravi odgovor na sve to”.

Kada je u pitanju pristup informacijama, Zupević je istakao da i tu postoji zakonska regulativa.

“Ali oni koji treba da daju odgovore i informacije, oni traže pismeni zahtjev. Kad vi podnesete pismeni zahtjev oni čekaju istek roka, pa vam onda daju nemušt odgovor i novinarima već postaje jasno da teško mogu doći do prave i potpune informacije”, pojasnio je Zupčević.

Dodao je da su novinari teško dobijali informacije vezene za pandemiju koronavirusa.

“Kada je u pitanju koronavirus novinari su pratili on-line pres-konferencije, ali kad su izračunavali sami po kojem principu se daju ti podaci onda su vidjeli da ustvari ne dobivaju potpuno tačnu informaciju svega onog što se događa u našoj zemlji”, kazao je Zupčević

Generalna sekretarka Udruženja BH novinari Borka Rudić je mišljenja da “ključni problem pristupa javnim informacijama u BiH, koji se ne mijenja od perioda od kada su doneseni zakoni, jeste to da se informacije, pogotovo one koje posjeduju javni organi ne smatraju javnim dobrom”.

“Pristup informacijama je otežan zbog toga što političari, osobe, institucije, oni koji posjeduju informacije od javnog značaja skrivaju te informacije, smatraju ih svojim vlasništvom, a ne javnim dobrom, onim što moraju podijeliti sa javnošću i sa svim građanima, a samim tim i medijima”, kazala je Feni Rudić.

Prema njenim riječima, mediji se povremeno u slučajevima uskraćivanja informacija obrate Liniji za pomoć novinarima.

“Na godišnjem nivou imamo četiri-pet takvih slučajeva, i uglavnom se radi o informacijama koje traže novinari u vezi sa slučajevima u okviru istraživačkog novinarskog postupka o temama kao što su korupcija, indicije da postoji negdje kriminal, pokušaj da se dobiju informacije kako bi se razjasnile neke priče o tome da postoje nezanito postupanje u određenim institucijama”, kazala je Rudić.

Naglasila je da je problem u primjeni zakona u BiH odnosno da “nemamo harmonizirane zakone o slobodi pristupa informacijama na teritoriji države BiH”.

“Neki zakoni imaju kaznene odredbe dok drugi nemaju i ono što jeste stvarno problem u žalbenom postupku novinara u slučajevima kada ne dobiju informacije neposjedovanje jasne procedure na koji način se može provoditi žalbeni postupak. Smatram, također, da Institucija ombudsmena mora mnogo više da se bavi ovim pitanjem pristupa javnim informacijama i da reagira češće kada su te informacije uskraćene. Da se ne troši previše vremena na procedure već da se promptno reagira čak i javnim saopćenjem Institucija omudsmena da se moraju dati informacije medijima i novinarima koje su od značaja za cjelokupnu javnost”, mišljenja je Rudić.

Govoreći o periodu pandemije koronavirusa, naglasila je da su BH novinari više puta reagirali na uskraćivanje informacijama u vezi sa pandemijom, u vezi sa nabavkama koje su povezane sa pandemijom, u vezi sa pritiscima na novinare da ne dobiju informacije, u vezi na reakcije javnih zvaničnika na izvještavanje medija o ovoj temi.

“Uradili smo anketu među novinarima, medijima o tome na koji način su pristupali informacijama, koliko su mogli dobiti informacije koje su poslije trebali da prenesu građanima. Na pitanje da li im je bio otežan i kakav je bio pristup informacijama, 83 posto anketiranih su rekli da nisu imali adekvatan pristup javnim informacijama koje se odnose na pandemiju i da su imali problem da dobiju informacije i iz kriznih štabova, zdravstvenih ustanova, kliničkih centara a posebno iz nadležnih vlada koje su vršile nabavke medicinske zaštitne i druge opreme. Jedan iz podataka iz ankete sa medijima kaže da su samo 16,7 posto anketiranih medija rekli da su dobili odgovor na pitanja koja su postavljali javnim institucijama, znači oko 80 posto medija nije zadovoljno informacijama koje su dobijali i na pitanja koja su postavljali putem maila nisu mogli da dobiju adekvatne odgovore”, kazala je Rudić.

Dodala je da su prije svega, medijima uskraćivani odgovori na pitanja u vezi sa javnim nabavkama opreme, lijekova, sredstava za dezinfekciju, maski i svega onoga što su radile nadležne vlade u periodu pandemije.