Bosna i Hercegovina je u posljednje dvije godine jedna od ruta brojnih migranata koji preko nje nastoji doći u zemlje Evropske unije. Prema pojedinim podacima, u BiH se nalazi nekoliko hiljada migranata, a procjena je da će se dolasci intenzivirati s dolaskom toplijih dana.

Humanitarne organizacije svakodnevno se suočavaju s problemima zbrinjavanja velikog broja migranata. Jedna od njih je Muslimansko dobrotvorno društvo “Merhamet” koje već nekoliko mjeseci dijeli obroke za migrante koji se nalaze na autobuskoj stanici u Tuzli.

Zijad Dardagan, koordinator “Merhameta”, kaže kako se broj migranta povećava iz dana u dan i da je broj obroka koji je svojevremeno iznosio 250 na dnevnoj bazi, skoro utrostručen.

Upitan za komentar u vezi s novim valom migranata do kojeg bi moglo doći preko Grčke, Dardagan je rekao kako je na koordinacijskom sastanku razgovarano o tome, između ostalog, i o mogućem velikom valu migranata.

“Mi se trudimo i trudit ćemo se da se odupremo toj situaciji. Kako? Vidjet ćemo još“, rekao je Dardagan.

On dodaje kako je lokalno stanovništvo gostoprimljivo i kako i migranti, s druge strane imaju razumijevanja, te da dobro sarađuju.

Volonter Senad Pirić rekao je kako je teško govoriti o preciznim podacima kada je riječ o broju migranata u Tuzli.

”Ali, mogu kazati da na autobuskoj stanici tokom podjele obroka zabilježimo više od 400. Ovo nije jedino mjesto na kojem borave. Oni borave na različitim lokacijama u gradu. Zanimljiv je podatak da smo tokom februara imali oko 70 porodica i uglavnom se za porodice brinu nevladine organizacije koje pružaju smještaj. To je odnedavno krenulo. Ranije je sve bilo prepušteno ‘ulici’ i dobroj volji pojedinaca koji su bili spremni da ustupe vlastiti dom“, pojasnio je Pirić.

Dodao je i kako je zabrinjavajuće da je na tom mjestu u februaru registirano više od 200-300 maloljetnika.

”Imamo djece od 13-16 godina koja hodaju po stanici bez ikakvog nadzora, bez ikakve pratnje i ikakve brige. Ovi ljudi su prepušteni samo dobroj volji volontera i nekolicini nevladinih organizacija koje ovdje rade”, rekao je Pirić.

Dodao je kako se situacija usložnjava i da kasni reakcija nadležnih državnih organa.

”Davno je bila potrebna reakcija države, a sad je već prekasno. Jer, mi jedva uspijevamo da stvari ovdje držimo pod kontrolom“, rekao je Pirić.

Prema njegovim riječima, tuzlanski volonteri su nedavno odlučili da se povuku i da će pružati pomoć pri organiziranoj podjeli hrane.

”S ovolikim brojem ljudi, s ovakvim potrebama, postalo je nemoguće adekvatno odgovoriti“, rekao je Pirić.

Dodao je kako migranti ne žele ostati u Bosni i Hercegovini i da su svjesni načina na koji živi lokalno stanovništvo.

“Tuzla im je prva stanica kad uđu iz Srbije u Bosnu i Hercegovinu. Ovdje se odmore nekoliko dana i nastavljaju dalje“, rekao je Pirić i dodao:

”Njih ima voljnih i da ostanu. Pitaju nas za posao. Oni ovdje nemaju nikakve aktivnosti.“

Ipak, razumljiv je, navodi Pirić, i stav lokalnog stanovništva koje negoduje.

Migranti su složni u jednom, traže otvaranje granica i pružanje mogućnosti da odu u zemlje Zapadne Evrope, gdje, kako vjeruju, mogu imati mnogo bolji život.

Jedan od njih je i Pakistanac Besir koji je nakon sedam godina boravka u Turskoj došao u Bosnu i Hercegovinu.

“I mi želimo živjeti kao ljudi. Ovdje nema toaleta. Širi se neugodan miris. Čujte naš glas, otvorite granice“, rekao je Besir, u razgovoru za Anadolu Agency.

Dodao je i kako je svakim danom sve teže doći do Zapadne Evrope.

”Moja porodica je u Pakistanu, a supruga u Turskoj”, dodao Besir, koji je zahvalio Turskoj na pruženoj podršci.

Afganistanac Cesur je rekao kako je na ovaj opasni put krenuo kako bi pobjegao od rata u svojoj zemlji, a da je bez dokumenata i stvari ostao prilikom prolaska kroz Grčku. U Bosnu i Hercegovinu doputovao je nedavno.

”U Turskoj sam proveo pet godina. Prije nekoliko dana sam došao ovamo. Ovdje nema toaleta, nema električne energije. Očekujemo pomoć velikih zemalja“, rekao je on.

Podsjetio je kako hiljade ljudi čeka na grčkoj granici.

”U Grčkoj ima žena i djece. Niko ne želi čuti njihov glas. Svako želi sretno živjeti s porodicom. Neka se već jednom čuje i naš glas“, rekao je Cesur.