Predstavnici organizacija Saveza logoraša Bosne i Hercegovine, bivši logoraši i članovi njihovih porodica danas su, polaganjem cvijeća i molitvama za duše stradalih logoraša, obilježili 28. godišnjicu početka raspuštanja logora “Manjača”.

Obilježavanje je održano uz poštivanje epidemioloških mjera, a prisustvovao mu je mnogo manji broj građana nego prethodnih godina.

Mehmed Begić, predsjednik Skupštine Saveza logoraša BiH u ovom logoru proveo je 202 dana.

“Ime i prezime ovdje ništa nije značilo. Tek kada sam dobio broj 00201958 kojim me registrovao Međunarodni Crveni krst iz Ženeve, onda sam imao nekakvu vrijednost. Do tada, govorili su nam policajci da naš život vrijedi koliko i život crva”, kaže Begić.

Sadmir Alibegović, predsjednik Općinskog odbora Uduženja logoraša Sanski Most, kazao je da su danas došli da bi se pomolili za duše ubijenih logoraša, kao i duše onih koji su ubijeni na putu do logora.

“Danas smo tu kako bi javnosti u našoj državi poručili da smo mi logoraši, iako žrtve, sposobni i spremni da pružimo ruku pomirenja, da halalimo i oprostimo onom ko nam bude tražio oprosta. I da poručimo da nikada i nikome se ne desi ovo što se nama desilo i da nikada i niko ne preživi ono što smo mi preživjeli u ovom logoru”, kazao je Alibegović.

Seid Omerović, predsjednik Saveza logoraša BiH, rekao je da je krajnji trenutak da se država adekvatno aktivira i da usvoji zakon o pravima žrtava torture koji daje minimum zaštite ovoj populaciji.

Prema njegovim riječima u pitanju je populacija koja je već starija, u realnim zdravstvenim potrebama, ali isto tako i socijalnim. Naglasio je da je moguće poboljšati položaj logoraša kroz zakon o pravima žrtava torture, kao i kroz zakone o civilnim žrtvama.

“Mi ćemo istrajavati u njegovanju kulture sjećanja, ali ono što je jako bitno jeste proaktivno djelovanje stalna borba za istinu na istinu na ovim prostorima, Ništa drugo osim istine jer istina će izgraditi zdrav temelj za sve ostale članove društva”, rekao je Omerović i poručio da pravo pomirenje počinje kada shvatimo šta su stvarna dešavanja na ovim prostorima.

Ovaj, inače jedan od najranije formiranih 657 logora i mjesta zatočenja u Bosni i Hercegovini, je formiran već 1991. godine na vojnom poligonu iznad Banjaluke, sa zadatkom zatvaranja i čuvanja zarobljenih hrvatskih stanovnika s ratišta u Republici Hrvatskoj.

Nakon početaka rata u BiH, ovaj logor je prenamijenjen za zatvaranje logoraša bošnjačke i hrvatske nacionalnosti iz okolnih općina: Sanski Most, Ključ, Prijedor, Kotor-Varoš, Doboj, Mrkonjić-Grad, Šipovo, Banjaluka, a kroz logor je prošlo preko 5.000 logoraša koji su u ovom logoru držani u štalama koje je nekadašnja JNA koristila za smještaj životinja za intendatnske namjene.

Iako broj ubijenih u ovom logoru nikad nije precizno utvrđen, u neposrednoj blizini poligona Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju je pronašao masovne grobnice gdje su tijela ubijenih skrivana od očiju javnosti.

Prvo raspuštanje logora je bilo 14. novembra 1992. godine, kada je puštena veća grupa logoraša, dio je razmijenjen, dok je određen broj logoraša prebačen u logor Batković kod Bijeljine. Međutim, ubrzo nakon toga, usljed potreba, logor Manjača je ponovo formiran i nakon toga je bio u funkciji sve do 1996. godine.

Pred MKSJ u Hagu, Sudom BiH, Županijskim sudovima u Splitu i Zagrebu, te Okružnim sudom u Banjaluci, za ratne zločine u logoru Manjača osuđeni su Milomir Stakić 40 godina zatvora, Radoslav Brđanin 30 godina, Nikola Kovačević 12 godina, Mirko Graorac 15 godina, Dane Lukajić 6 godina, Željko Bulatović 11 godina, Siniša Teodorović 8 godina i Zoran Gajić 6 godina zatvora.

Iz Savez logoraša u BiH navode da se ovom manifestacijom još jednom skreće pažnja javnosti, ali i političarima na realnu potrebu zbrinjavanja i uvažavanja žrtve koju su tokom rata u BiH podnijeli pripadnici ove populacije od preko 100.000 logoraša, kojih je kao živih svjedoka, upravo zbog podnesenih tortura, svakim danom sve manje i manje.