Olivera Nedić rođena je u Derventi. Završila je Gimnaziju općeg smjera u rodnom gradu, a potom se upisala na Prirodno-matematički fakultet u Banjoj Luci, smjer geografija i etnologija. Magistrirala je u oblasti ekonomije i menadžmenta na Međunarodnom magistarskom studiju ECPD, Univerzitet Ujedinjenih nacija u Beogradu.

Profesorica je demokratije i geografije u dvjema školama, u Osnovnoj školi „Sveti Sava“ u Doboju te u Osnovnoj školi „Desanka Maksimović“ u Stanarima.

„Smatram to privilegijom, s obzirom na to da imam mogućnost da upoznam potrebe i djece koja žive ovdje, u centru grada, ali i djece koja su u ruralnim prostorima, kako se oni uklapaju, pogotovo u doba online nastave koja je naša realnost. Više to nisu tabla, kreda i kako to približiti svakom djetetu bez obzira na to gdje ono živjelo“, istakla je Olivera Nedić.

Nedić je jedna od stotinu najboljih profesora svijeta, dobitnica je najprestižnije nagrade u polju obrazovanja, Globalna nagrada za nastavnike/AKS Education Award. A, sve je počelo od EduBalkan virtuelne zajednice koja je u polju obrazovanja pokušala odgovoriti situaciji u kojoj se svijet našao.

„Dio sam EduBalkan zajednice, a prvenstveno je to počelo kao ideja Željane Radojičić-Lukić iz Srbije koja je prva dobila ovu prestižnu nagradu na prostorima Balkana. Ona je tada organizovala nas da i na ovom balkanskom podneblju širimo i imamo jednu snažnu mrežu koja je tako smiono i uspješno odgovorila u COVID situaciji kada su nam zaključali škole i kada smo se odjedanput, bez ikakve pripreme za taj online proces, našli pred upotrebom platformi za koje nastavni kadar većinom nije bio pripremljen“, istakla je Nedić.

EduBalkan zajednica je u roku 15 dana okupila oko 30.000 nastavnika na jednom mjestu. Nastavnici su razmjenjivali materijale, usavršavali se, jedni drugima ustupali ono što bi sami kreirali. Osim nje, ove su godine nagradu dobila još tri profesora sa područja Balkana, Aleksandra Stanković iz Srbije, Sandra Grujevska iz Makedonije te Dejan Nemčić iz Hrvatske.

Naša sagovornica dodaje kako joj je veoma drago što je upravo prosvjetna radnica koja radi u jednoj manjoj sredini dobila ovu nagradu. Generalno, više šansi dobijaju veće sredine, poput Sarajeva, Banje Luke, Mostara.

„To je još jedna potvrda da ne smijemo imati predrasude i stereotipe o tim manjim sredinama Jer kada čovjek nešto jako želi i čemu teži, a to je u mom slučaju stručno usavršavanje i cjeloživotno učenje u kojem ja svim svojim snagama vjerujem, nikad nije teško da upravo sav svoj potencijal usmjerim u pravcu stručnog usavršavanja“, naglasila je Nedić.

Dobijena nagrada za nju predstavlja satisfakciju, ali i još veću odgovornost.

„Evo, ja sada znam da nijedan moj dan proveden u učionici sa mojom djecom ne smije biti ni nalik na mene prije ovog. Ja moram i želim da to iznova dokazujem, prvenstveno kroz one koristi koje će moji učenici dobiti“, dodaje.

Nagrada pripada, kako ističe profesorica Nedić, svim profesorima, rukovodstvima, ali i učenicima obje škole u kojima radi.

Njen angažman u školi nije orijentisan samo na čas. Uvidjevši važnost toga da učenici kritički promišljaju o svijetu oko sebe, oformila je i sekciju medijske pismenosti.

„Mi sada možemo kukati za onim vremenima kada su djeca provodila više vremena u bibliotekama, a manje pred tim digitalnim alatima. Ono što mi možemo uraditi je da ih usmjerimo da to kritički koriste. Neka oni koriste tehnologije, tu su zanimanja budućnosti, ali umjesto da igraju igrice kao pasivni korisnici, oni mogu da budu mali programeri, također mogu da budu reporteri. I to je ono što pokušavamo da uradimo i u moje dvije škole“, kazala je Nedić.

Potrebno je učeniku dati znanje koje je mimo okvira nastavnog plana i programa, stava je ova profesorica.

„Tu se djeca uče komunikacijskim vještinama, oni povezuju aktuelan nastavni plan i program sa sadržajima današnjice. Recimo, da budu kao mali reporteri koji spajaju aktuelne sadržaje, npr. kada rade banjalučku regiju, oni donose aktuelne vijesti sa onim što su sadržaji iz geografije ili iz historije. I potom pokušavaju da šalju male poruke, tu koristimo i video sadržaje. Tako oni sami proizvode sadržaje, uče kako da u kratkoj i sažetoj formi prenesu suštinu, uče kako da se fokusiraju na ono bitno te kako da istražuju šta je to istinita informacija, a šta ne“, pričala je Nedić.

Olivera Nedić je u toku svog prosvjetnog angažmana bivala dobitnica velikih nagrada.

Prvo što je izdvojila je certifikat Obrazovnog centra za demokratiju i ljudska prava „CIVITAS“ iz Sarajeva kada je i počela njena priča kao profesora demokratije i ljudskih prava.

„Prvo moje priznanje je bila nagrada za najinovativniju nastavnicu 2016. godine, bila sam u prvih deset u predmetnoj nastavi. Step by step svake godine dodjeljuje i prepoznaje u našoj zemlji one prvake i inovatore koji daju onaj dodatni doprinos. Mi smo tada spojili dvije škole, ‘Druga osnovna škola’ u Gračanici i našu školu ovdje. Kreirali smo niz radionica, projekat je trajao 18 mjeseci. Sastajali smo se i u Doboju i u Gračanici, putovali i u Banju Luku i u Sarajevo, djeca su sama kreirala sadržaj, gdje žele da odu, šta žele da vide“, istakla je Nedić.

Nakon toga je uslijedila nagrada koju dodjeljuje Asocijacija nastavnika bivše Jugoslavije. Osnivačice su Željana Radojičić-Lukić iz Srbije te Vesela Bogdanović iz Makedonije. Izabrana je za jednu od najboljih profesorica na prostoru bivše Jugoslavije.

„Bilo je potrebno ispuniti 27 kriterija gdje vi morate dokazati vaš angažman i u nastavnom i u vannastavnom sadržaju“, kazala je.

Također je dobitnica prestižne Fulbright stipendije 2020. za program nastavničke izvrsnosti i postignuća u učionici 21. stoljeća. A, školovala se na Univerzitetu Kent u Ohaju.

U svom radnom vijeku je nekoliko godina obnašala funkciju rukovodioca Centra za socijalni rad Doboj, ali učionica i učenici su nedostajali.

„Jednostavno sam znala da ću se vratiti i upravo mi je to nedostajalo, kada ja koračam tim hodnikom i otvaram ta vrata, tamo izvan se događa svijet očekivanja i taj svijet i taj susret nastavnika i učenika, vjerujte da može biti presudan za mnoga životna dostignuća djece u kasnijoj dobi“, rekla je Nedić.

Iako ih zovu malim ljudima, nastavlja ova profesorica, djeca su veliki ljudi na koje ogroman utjecaj ostavlja onaj koji stoji ispred njih.„Kada otvaram vrata, ja znam da je to potpuno nepredvidiva teritorija za mene koju ja trebam osvojiti, velika je to odgovornost. Vi u toku samo jednog dana razgovarate sa stotinu i nekoliko učenika, ako u nekim od njih uspijete pokrenuti tu emociju prema knjizi, prema promjenama u društvu, vi ste napravili čudo u jednoj učionici u toku samo jednog dana“, zaključila je Olivera Nedić.