Osobe sa oštećenim sluhom svoju komunikaciju zasnivaju na vizuelnom. Zbog epidemioloških mjera i maski koje svi nosimo preko lica, njihova komunikacija je poprilično otežana, kao i funkcionisanje u svakodnevnom životu.

Potvrđuje nam to Jasmina Hadžihasanagić. Problemi, kaže, nastaju, prilikom odlaska u apoteku, kod ljekara, ili u poštu, gdje ljudi koji pružaju usluge, nose maske na licu.

JASMINA HADŽIHASANAGIĆ

“Јa kad vidim masku, poludim zato što je meni to sredstvo komunikacije jer ne mogu da dobijem informacije koje su meni potrebne. Evo, sad iz apoteke, treba da kupim lijek, ja sam ga kupila, ali ne znam kako da ga koristim”.

Jadranka Sidro sa nama dijeli iskustva posjete ljekaru kojem najčešće ide u pratnji tumača znakovnog jezika.

JADRANKA SIDRO, sekretarica Udruženja gluhih Kantona Sarajevo

“Najčešće sam promatrač između doktora i tumača, umjesto da se meni direktno doktor obraća. Meni kao gluhoj osobi i ostalima je zdravstvo veliki problem. Još sad kako najavljuju četvrti val, opet cemo prolaziti kroz ze teške situacije”.

Veći broj tumača znakovnog jezika znatno bi olakšao život ovom dijelu populacije, saglasni su u udruženjima osoba sa oštećenim sluhom.

SULEJMAN ČAKOVIĆ, sekretar Saveza Udruženja gluhih i nagluhih Federacije BiH

“Prema našem planu mi treba da imamo tumača znakovnog jezika u svim kantonima. Ali, nažalost, mi još uvijek na nivou Federacije BiH nemamo zakon u upotrebi”.

SAVEZ GLUVIH I NAGLUVIH REPUBLIKE SRPSKE

“Velike migracije stanovništva u posljednjih deset godina uticale su na to da je mali broj ljudi, poznavalaca znakovnog jezika ovdje ostao”.

Naši sagovornici skreću pažnju – kada u razgovoru sa osobom sa oštećenjem sluha pokrijete usne te pokazujete samo znakove, to je isto kao da u komunikaciji riječima izostavljate sve samoglasnike. Za bolju komunikaciju, kažu oni, potrebno je samo malo više vremena i strpljenja.