U svijetu se danas obilježava 70 godina od usvajanja jednog od ključnih međunarodnih sporazuma – Konvencije o statusu izbjeglica iz 1951. godine. Agencija Ujedinjenih nacija za izbjeglice, UNHCR, tvrdi da je ponovno obavezivanje na poštovanje duha i osnovnih principa konvencije danas važnije nego ikada.

Visoki povjerenik/komesar Ujedinjenih nacija za izbjeglice Filippo Grandi u svojoj kolumni povodom ove godišnjice naveo je da Konvencija i dalje štiti prava izbjeglica širom svijeta.

“Zahvaljujući Konvenciji, spašeni su milioni života. Danas, sedamdeset godina nakon što je konvencija sastavljena, od presudnog je značaja da međunarodna zajednica obrani svoje principe”, dodao je Grandi.

Izrazio je ozbiljnu zabrinutost zbog nedavnih pokušaja nekih vlada da zanemare ili zaobiđu principe Konvencije, koji idu od protjerivanja i odbijanja izbjeglica i tražilaca azila na kopnenim i morskim granicama pa sve do prijedloga za prisilno premještanje izbjeglica u treće zemlje gdje bi se njihovi zahtjevi obrađivali bez neophodnih zaštitnih garancija.

Grandi je naveo da gotovo ne postoji nijedan kutak na svijetu koji se u toku posljednjih sedam decenija nije suočio s izazovima prisilnog raseljavanja. Krajem prošle godine, broj ljudi iseljenih iz svojih domova, uključujući izbjeglice i interno raseljena lica, dostigao je 82,4 miliona – a to je broj koji se više nego udvostručio samo u posljednjoj deceniji.

“Iako se uzroci i dinamika raseljavanja ljudi stalno mijenjaju, Konvencija o statusu izbjeglica je evoluirala i odražava sve promjene do kojih je došlo. Kao savremeno utjelovljenje principa azila, u posljednjih 70 godina, dopunjena je nizom drugih značajnih pravnih instrumenata u oblasti jačanja prava žena, djece, osoba sa invaliditetom, LGBTIQ+ zajednice i mnogih drugih. Neke vlade, podilazeći uskogrudnom populizmu ili podstaknute populizmom, koji je često temeljen na pogrešnim informacijama, u posljednjih nekoliko mjeseci pokušavaju da odbace osnovne principe konvencije. Ali problem nisu ni ideali, ni jezik konvencije. Problem leži u tome kako osigurati da sve države to poštuju u praksi”, istakao je Grandi.

Izbjeglice i migranti, kako je naveo, i dalje kreću na opasan, a u nekim slučajevima i fatalan put preko pustinja, mora i planina, bježeći u strahu za život, ali međunarodna zajednica očigledno ne uspijeva da se ujedini u iznalaženju trajnih rješenja za te očajne ljude.

“Ili što je još gore, primjetne su i određene inicijative uskraćivanja azila izbjeglicama, pa čak i prepuštanja odgovornosti za zaštitu izbjeglica i „skladištenja“ izbjeglica na drugim lokacijama. Pa ipak, ako najbogatije države, koje su blagoslovljene i imaju najviše resursa, odgovaraju podizanjem zidova, zatvaranjem granica i odbacivanjem ljudi koji pristižu morem, zašto i drugi ne bi slijedili njihov primjer? Gotovo 90 posto izbjeglica na svijetu nalazi se u zemljama u razvoju ili u najmanje razvijenim zemljama. Kako bi te zemlje trebalo da protumače takvo nepoštovanje ideala zaštite?”, dodao je Grandi u kolumni.

Naglasio je da postoji niz načina da se smanji broj prisilno raseljenih. Odlučne mjere za okončanje sukoba, borba za ljudska prava i poštovanje ljudskih prava, rješavanje problema degradacije životne sredine… sve to bi moglo da bude efikasno, jer bi doprinijelo rješavanju problema koji su osnovni uzroci raseljavanja ljudi.

“Mi koji smo bili te sreće da živimo u relativnom prosperitetu i stabilnosti ne možemo te darove uzimati zdravo za gotovo, a šok koji je izazvala pandemija covid-19 to jasno pokazuje. A oni koji smatraju da je Konvencija o statusu izbjeglica irelevantna ili kojima ona smeta, mogu jednog dana biti zahvalni za zaštitu koju im ona garantuje”, naveo je Grandi.

Postoje, prema njegovim riječima, i određeni razlozi za optimizam. Konvenciji je dosad pristupilo 149 država potpisnica, što je čini jednim od međunarodnih ugovora s najsnažnijom podrškom. Kao i mnogi drugi instrumenti međunarodnog prava, Konvencija odražava zajedničke vrijednosti altruizma, samilosti i solidarnosti.

“Konvencija o statusu izbeglica iz 1951. godine je podsjetnik na našu želju i odlučnost da izgradimo bolji svijet. Sedamdesetogodišnjica njenog usvajanja predstavlja priliku da revitalizujemo našu posvećenost tom idealu”, naveo je Grandi u svojoj kolumni, saopćeno je iz UNHCR-a.