Knjiga eseja hrvatskoga književnika Antuna Bonifačića “Vječna Hrvatska” predstavljena je večeras u sklopu Svjetskoga festivala hrvatske književnosti.

Knjigu su predstavili priređivač Slobodan Prosperov Novak i književnik Đuro Vidmarović.

Prosperov Novak je naglasio kako je Bonifačić svoju opsjednutost poviješću i nacijom, zemljom i stvarnošću maestralno obradio u najbitnijim političkom tekstu cjelokupne desne političke emigracije u knjizi “Vječna Hrvatska” u 27 eseja.

Ocijenio je kako nigdje ni na jednom mjestu u nekoj knjizi ili časopisu nisu iskazani stavovi hrvatskih apatrida u poslijeratnom periodu, kao u Bonifačićevoj knjizi.

Nigdje nije bolje potvrđena, smatra, njihova transformacija u vremenu egzistencijalne ugroženosti.

Po Prosperovim riječima, između Bonifačićeve “Vječna Hrvatske” i “Zamišljena uma” poljskoga studentskog književnika Chelsea Milosza ne postoji samo kronološka srodnosti nego između te dvije knjige i ta dva čovjeka struji srodna sudbina koja ih je dovela u Sjedinjene Američke Države nakon negativnih iskustava s domovinom.

Bonifačić analizira cestogradnje narodnoga bića i njegovih institucija, istakao je Prosperov Novak i dodao kako nitko nije bolje od Bonifačića iskazao sudbinu hrvatskih apartida i emigranata.

Naglasio je kako je Bonifačić  opisao misiju žrtve za vlastitu naciju, najavio dugu borbu i bio vrlo pravedan prema onima koji su, dok je pisao knjigu, živjeli u Hrvatskoj i pisali knjige koje nisu morale voditi računa o slatkišima iz njegove blizine.

Knjiga “Vječna Hrvatska” podijeljena je u pet dijelova – “Vječna Hrvatska”, “Da li je Bog umro?”, Gesta pro Croatia”, “Situacija i Put prema vrhuncem”.