Dvije hiljade i devetnaesta bila je i godina protesta u mnogim dijelovima svijeta. U Iraku i Libanu, brojale su se žrtve tokom protesta, dok su tokom demonstracija u Alžiru i Sudanu smijenjena dva dugovječna vladara što je podsjetilo na Arapsko proljeće. Masovni talas protesta proširio se svijetom, od Hong Konga do Francuske.

Najveći protesti u Iraku od rušenja Sadama Huseina. Nezadovoljstvo stanovnika ekonomskom situacijom eruptiralo je 1. oktobra, kada su se protesti i nemiri proširili Irakom. Tokom sukoba snaga sigurnosti i policije više od 400 osoba je ubijeno.

otac ubijenog demonstranta

“Bio je učenik srednje škole, imao je samo 18 godina. Želio je sudjelovati u mirnim protestima na trgu Tahrir i zbog toga su ga ubili”.

UM JASEM, demonstrant

“Kakva je to vlada, pa ljudi ovdje jedva preživljavaju. Želimo smjenu ove korumpirane vlade”.

Iako se premijer Adel Abdul Mahdi pod pritskom demonstranata odlučio povući, protesti su nastavljeni, jer demonstranti ne žele podržati ni predloženog nasljednika. Slični zahtjevi od oktobra i u Libanu na protestima protiv vladajuće elite koju optužuju za ekonomsku krizu.

“Kada je izbila revolucija 17. oktobra, to se desilo zbog korupcije ove vlade. Odbijamo bilo kakvo uplitanje stranih zemalja u naše unutrašnje stvari. Ne želimo da se miješa ni francuska vlada”.

Protesti tokom 2019. godine doveli su i do velikih promjena i rušenja vlada u Sudanu i Alžiru. U Sudanu je vojska svrgnula s vlasti predsjednika Omara al Bašira nakon 30-godišnje vladavine, a u decembru je, u prvom procesu zbog korupcije, osuđen na dvije godine.

AL-SADIK ABDELRAHMAN AL-FEI, sudija

“Al Bašir biće smješten u Centar za socijalnu rehabilitaciju dvije godine. Uslijediće i konfiskacija svih sredstava koja su zapljenjena u domaćim i stranim valutama”.

Pritisak javnosti doveo je do ostavke predsjednika Alžira Abdelaziza Buteflike koji je odstupio nakon 20 godina na vlasti. Protesti na ulicama i sukobi policiije i demonstranata u Hong Kongu – prizori su koje je mjesecima pratila svjetska javnost. Izbili su početkom juna zbog prijedloga zakona o ekstradiciji koji je dozvoljava izručenje osumnjičenih Pekingu.

KETI JAU, bivša policajka

“Ne mogu prihvatiti činjenicu da se suzavac ispaljuje svuda i da policijska brutalnost postaje sve veća. Mislim da sam u pravu što sam napustila policiju“.

KRIS TANG PING-KEUNG, komesar policije Hong Kong

“ Mi smo tu da objezbijedimo sigurnost. Ako bude bilo kakvog nasilja, mi ćemo to zaustaviti bez oklijevanja. Apelujemo sve na suzdržanost”.

Sedmog novembra navršila se godina od početka protesta Žutih prsluka u Francuskoj. Iako su tokom godine svake subote nastavljena okupljanja protiv Makronove politike, broj demonstranata na ulicama je mnogo manji. I u Južnoj Americi, socijalni bunt se prelijevao iz jedne države u drugu:

Venecuela, Bolivija, Čile… Protesti u 2019. godini, zbog zahtjeva za većim slobodama ili zbog sve većih socijalnih nejednakosti, nisu prekinuti uprkos ustupcima vlasti ukazujući na jedan novi fenomen protesta, koji su se tokom godine širili u mnogim dijelovima svijeta.