Pozitivna strana onlajn nastave je što djeca i nastavnici u ovim sadašnjim uslovima stiču nove kompetencije ali da je, s druge strane, to teško za djecu koja nemaju motiva, rekla je Ljiljana Purković, pedagoginja u Srednjoškolskom centru 28.jun u Istočnom Sarajevu u razgovoru za BHT 1 uživo.

Zbog sve većeg broja zaraženih virusom korona, mnoge škole odlučuju se na online način izvođenja nastave. Nakon prvog lockdowna, složni su i prosvjetni radnici i đaci – klasični način školovanja se ne može porediti ni s čim.

Ljiljana Purković, pedagoginja u Srednjoškolskom centru 28.jun u Istočnom Sarajevu smatra da je nastavni kadar ove škole dobro pripremljen za novi vid nastave, jer su u u privilegovanijem položaju nego druge škole zatoi što u sklopu škole funkcioniše i elektrotehnička struka:

Naša škola obiluje nastavnim kadrom sa izrazitim poznavanjem intrenetskih i elektronskih pomagala za rad s djecom. Oni su nam velika podrška, pogotovu nastavnicima koji možda nisu najbolji poiznavaoci rada onlajn. Naša škola se na neki načlin pripremala za drugu etapu onlajn nastave, tako što se rukovodstvo škole odlučilo za edukacij celokupnog nastavnog kadra u augustu mjesecu, prije početka škole, pa smo odradili trodnevnu edukaciju svih nastavnika.

Što se tiče prilagođavanju nastavnog kadra novim načinima edukacije, Purković ističe kako je ponosna na nastavnike, jer su se u kriznim trenucima naprosto ponašali na najbolji mogući način.

“Imamo ekipu nastavnika koji su nesebična podrška svima onima koji možda nisu najvičniji svim ovim alatima”, kaže Purković.

Naglašava kako je u školi takva socijalna karta , koja nije baš zavidna, da postoji prilično veliki broj djece kojima je materijalna osnova takva da nisu u stanju da prate onlajn nastavu. O rezultatima onlajn nastave kaže:

Učenje je proces i o ishodima bilo kojih učenja možemo razgovarati tek posle izvesnog vremena. Ono što je pozitivno je da deca i nastavnici u ovim sadašnjim uslovima stiču nove kompetencije, da ona izuzetno dobra deca imaju drugačiji vid iskazivanja svojih potencijala. To je apsolutno dobro za njih. Ali, s druge strane, imamo decu koja nisu takvih kapaciteta, jer svako dete ima svoje individualne karakteristike i kapacitete. Teško je da se razume da ishodi ne moraju biti samo u znanju, nego i u drugim formama”

Kada je riječ o klasičnoj nastavi, učenju jedan na jedan u odnosu na onlajn učenje, Purković kaže kako je učenje proces i zavisi od mnogo determinanti,a jedno od tih je motivacija.

“Onaj ko je ima, ovo je svakako dodatak na njegove kompetencije i mnogo može saznati i naučiti. Kod dece koja nemaju motiva , ili nisu materijalno potpomognuti , to je zaista teško. “

Obrazlažići takav stav Purković smatra da učenici u srednjim stručnim školama i inače nisu motivirani za učenje, pa da u klasičnom tipu nastave, nastavnici i učenici jedni druge mogu da motivišu, dok je u uslovima onlajn nastave to teško.