Godinu iza nas u privredi obilježio je pad Aluminija. Mostarskoj kompaniji 10. jula je zbog nagomilanog duga od 400 miliona KM ugašena struja čime je proizvodnja zaustavljena. Politika je obećavala pronaći rješenje da Aluminij opstane, ali od ponovnog pokretanja proizvodnje i pronalaska strateškog partnera do kraja godine, nije se dogodilo ništa. Većina radnika je otpuštena a potencijalni partner, kinesko-izraelski konzorcij MT Abraham je i dalje na čekanju. Rješenja za Aluminij nema na pomolu.

Dio radnika proglašen je tehnološkim viškom u avgustu, dok je dio ostavljen da pripremi kompaniju za ulazak ulagača. Kako ulagač nije došao, sa zadnjim danom 2019. uručen je ostatak otkaza, te je u Aluminiju ostao dvocifren broj zaposlenih.

Emil Ćorić bio je inženjer u elektrolizi, a Novu godinu dočekao je na birou.

“Mašine su napravljene da rade, a ne da stoje i svako duže odugovlačenje sa mašinama koje trebaju raditi, a ne rade, nanosi štetu”, istakao je Ćorić.

Gašenje kompanije izazvalo je lavinu nezadovoljstva koja je kulminiralo protestom ispred zgrade HDZ-a u Mostaru. Radnici su na odgovornost pozvali Dragana Čovića. Uz Čovića, prst krivnje uperen je i prema vladi Federacije BiH, većinskom vlasniku firme koji, kako radnici smatraju, nije uradio dovoljno da pokuša spasiti fabriku. Rezultat njihovog spašavanja- radnici na berzi ili u Njemačkoj, investitor na čekanju.