Donosimo vam priču o selu Argud i profesoru pedagogije bez posla u struci. Jedan je od rijetkih koji se odlučio ostaviti gradski život i posvetiti stočarstvu u kraju u kom je rođen.

Početi od nule nije jednostavno ali je najbitnije napraviti prvi korak i imati jaku volju. 2005. godine je u selu kod Sarajeva kupio 20 ovaca i tako je sve počelo.

Trenutno imam negdje oko 430 ovaca, znači godinama, ovih desetak godina dvanest kako se bavim aktivno sam širio, radio neke objekte tako da mislio sam širiti i dalje. Posla ima uvijek ko i svugdje ako čovjek hoće raditi posla ima međutim u odnosu na život ranije u selu sad je mnogo lakse. Sad je lakse sa četiri stotine ovaca nego nekad sa 50 sad su i mašine i sve se modernizovalo.

Mještana nema mnogo pa se trude popiti kafu zajedno i porazgovarati koliko to obaveze dozvoljavaju. Nana Zejna kaže da se fino živi jer imaju sve svoje domaće ali da je tužno što sela ostaju prazna.

Mladih nema puno. Mladi odlaze i nek idu. Šta ćeš im. Eto.

Pitanje: Zbog čega je to tako?

Pa ne znam je li ovo rat donio ili ja ne znam šta je samo nema nismo sad ko prije da bi se družili više i da nas je bilo. Sad po dvoje starih ostalo, mladina je sva otišla i nek idu i evo u mene su dva sina i dvije snahe i imam tri unuka.

Kako provodite dane u selu ovdje?

Ma boga mi. Ljeti bolje. Ljeti dolaze ovi vikendaši ima desetak gotovo vikendaša dođu i tako se družimo i fino. A zimi je malo ponezgodno.

Veliki broj ovaca zahtjeva adekvatnu pripremu za zimu i obezbjeđivanje sijena. U toku zime i ljeti kada je koševina, ima pomoć radnika ali i braće koji s porodicama dolaze da pomognu u obavljanju posla. Odlučio se za uzgoj ovce pramenke koja se lako prilagođava brdsko-planinskim uslovima, a ujedno je otporna i na mnoge bolesti.