Jedno selo u dva entiteta – selo Konjikovići nalazi se na obroncima planine Majevice i jednim dijelom pripada Republici Srpskoj, a drugim dijelom Federaciji Bosne i Hercegovine. Ipak, to što entitetska linija dijeli kuće i imanja, ne komplikuje život mještana.

Iz Republike Srpske se u Federaciju Bosne i Hercegovine pređe u svega nekoliko koraka. Majevičko selo Konjikovići linijom razgraničenja podijeljeno je tokom rata, tako da se jedan dio ove mjesne zajednice nalazi u Republici Srpskoj i pripada opštini Lopare, a drugi dio u Federaciji BiH i pripada tuzlanskoj opštini.

Mještani ovog malenog sela kažu da pojedinima entitetska linija dijeli kuće i imanja, ali da im to ne komplikuje život. Živimo kao i u svakom drugom selu, kaže Blaško Miletić.

“Ljudi se snalaze, mi smo vrijedan narod, infrastrukturu smo popravili, struju smo uredili, mi smo povratničko mjesto, tako da smo se snašli. Ovdje ljeti vrvi od naroda, svi ‘oće na Majevicu, svi ‘oće da malo pričaju, donesu roštilje, roštiljaju, druže se, pjevaju, svašta”, priča Blaško.

Iako broji svega dvadesetak domaćinstava, stanovništvo je živopisno.

“Po našoj evidenciji u selu je 15 domaćinstava od kojih je troje radno sposobnih koji rade u nekim javnim preduzećima, ima četvoro djece, ostalo su radno nesposobno i starije stanovništvo”, kaže Mirko Nikolić iz Opštine Lopare.

Rada Petković se prije nekoliko godina sa suprugom iz Švajcarske, gdje je provela radni vijek, vratila u Konjikoviće.

“Ovo je kuća pravljena 1925. godine. Poslije 90 godina počeli smo da je obnavljamo. Ovdje sam se udala, ovdje sam rodila jedno dijete, tu je živjelo šest persona”, priča Rada.

Rada kaže da nostalgija za zavičajem nije jedini razlog povratka.

“Mi smo se vratili prije pet godina da obnovimo muževo imanje, volimo ovdje da živimo zbog toga, to je lijepa priroda, čisto i da odmaramoo. Zato što je lijepo, čisto, raspoložno, druga atmosfera, sve drugo”, priča Rada.

Oživljavanje sela kroz povratak dijaspore je plan opštine Lopare. Kako ističu, nastoje poboljšati uslove u selu da bi se što više ljudi vratilo.

“Uspjeli smo u prethodnih par godina uraditi asfaltni put kroz selo, zajedno smo napravili niskonaponsku mrežu. Ranije su imali problema sa nestankom struje, sada je to sve riješeno, zatim smo uradili uličnu rasvjetu, potporne zidove radi sanacije klizišta”, ističe načelnik Opštine Lopare Rado Savić.

Kako kaže, Opština učestvuje i u finansiranju prevoza učenika do škole u Loparama, s obzirom da nema autobuskih linija.

Jedan od problema koji je potrebno riješiti u narednom periodu je uređenje regionalnog puta, što bi, kako kažu, povećalo frekvenciju saobraćaja i dalo novi život ovom kraju.

“Mi smo zajedno sa kantonalnim ministarstvom saobraćaja potpisali sporazum o zajedničkoj volji da radimo na izgradnji i projektovanju puta i presvlačenju dionica koje se mogu riješiti tako da će ove godine iz pravca Tuzle biti jedan kilometar novog asfalta”, naglašava Savić.

Mnogi mještani kažu da nisu ni znali da njihovo selo dijeli entitetska linija dok nisu morali da rješavaju imovinska pitanja i administrativne poslove. Za kraj poručuju da selo ne čine kuće, nego ljudi, a ljude ne mogu podijeliti nikakve linije.