Veliki broj djece ima poteškoće sa senzornom inteligencijom, kojе ih na neki način usporavaju u učenju te uzrokuju probleme u ponašanju. Senzorne sobe javljaju se kao jedno od mogućih i potencijalnih rješenja.

Saznanje da njihovo dijete boluje od rijetke genetske bolesti, koja uzrokuje usporen rast i mentalni razvoj, teškoće u kretanju i ozbiljne zdravstvene probleme donijelo je porodici Džebo mnogo patnji, neprospavanih noći i bezbroj dana provedenih po različitim kliničkim centrima.

“On je prohodao sa dvije godine, sa tri i pol godine prestao je nositi pelene. Pokušavao sam da ga upišem u vrtić i tu sam već nailazio na predrasude”, kaže Mladenko Džebo.

Sve ono što je za druge roditelje normalno, za nas je produkt mukotrpnog rada i odricanja, priča otac dječaka oboljelog od Vilijams sindroma.

Za 13-godišnjeg Ognjena Džebu, rekli su da nikada neće moći kročiti u školu. Ali, uz pomoć roditelja, nastavnika, logopeda i drugara, koji su ga, nakon početnog negodovanja, prihvatili i zavoljeli on je danas učenik sedmog razreda Osnovne škole “Sveti Sava”.

“Ognjen je imao jako otežan govor, teško je organizovao ponašanje, teško je prihvatao pravila, upadao je u riječ. Ima poseban plan i program, saradnja sa roditeljima i sa nastavnicima koji rade prema njegovom planu i programu, koji je prilagođen Ognjenovim sposobnostima”, kaže Nataša Trifunović, defektolog.

Ognjen jednom sedmično ide na tretmane u senzornu sobu u svojoj školi. U svim ovim aktivnostima odlično se snalazi i s radošću isčekuje svaki novi dan da provode u ovoj šarenoj sobi.

“Na početku je pažnja bila rasuta, ali vremenom se to korigovalo. Sada ima manjih prekida, ali on svoj zadatak završi od početka do kraja”, kaže Nataša Trifunović, defektolog.

Kroz ciljane aktivnosti i stručno vodstvo, rezultati se brzo vide.

“Ognjen sada može samostalno da radi. Odnos je na drugarskom nivou, još uvijek i učestvuje prema svojim mogućnostima”, kaže Trifunović.

“Ognjen je naučio čitati i pisati. Bio sam ga upisao u muzičku školu, ali ne može se sve stići”, priča Mladenko Džebo.

Jedna od najvažnijih stvari je edukacija roditelja koji uz savjete stručnjaka mijenjaju način igre i interakcije sa djetetom, što u konačnici rezultira napretkom u razvoju.

“Njegov zagrljaj, kad izrecituje pjesmicu, svaki njegov pomak je bogatstvo”, kaže Mladenko.

Malim koracima, a za njega velikim, Ognjen napreduje, a sa njim napreduje i cijela škola. Mladenko Džebo kaže da primjer njegovog sina može ohrabriti i drugu djecu sa teškoćama u razvoju i njihove roditelje.