Doktor političkih znanosti Vlade Simović gostovao je u emisiji BHT1 uživo i kazao kako smo trenutno u jednoj vrsti krize demokracije.

Govoreći o lokalnim izborima u BiH u usporedbi s američkim i drugim zapadnim izborima, Simović ističe kako smo u svojevrsnoj “krizi demokracije”.

“Inače, ogroman broj tih izbora se sveo na jednu formu rijaliti šoua, to izgleda kao Veliki brat. Svi su kandidati pod kamerama, prate se greške, kampanje su jako personalizirane, ne priča se o programima, ideologijama… Kada kampanja postane poprilično osobna, poprima veliku dozu političke nepristojnosti. Uz svo ovo tehnološko usavršavanje, zapravo smo u odnosu na 2000. otišli korak unazad”, rekao je Simović.

Govoreći o tomu da je osoba 80 posto institucije, svojevrsni kult ličnosti u modernom političkom životu, po njegovim riječima, kreće od 50-ih godina u Americi kad se dogodila svojevrsna dezideologizacija stranaka.

“Sve manje je značaj davan ideologiji i nekim konkretnim politikama nego se išlo približiti biračima, a to je radila i europska scena. Ogroman fokusa je na neku osobu, a ne na stranku… To nama nije prirodno i zato se ogroman broj ljudi i građana ne snalazi, dosta su zbunjeni i dezorijentirani pa prihvate opredjeljenje tek tako”, ističe ovaj politički analitičar.

Ono što je, po njemu, još tragičnije, jest da birači biraju na izborima iz nekih “pobuda”.

“To su vrste međusobnih relacija koje uspostave birači i stranke… Zapošljavanje, namještanje natječaja, to je u cijeloj regiji tako”, rekao je Simović.

Po njegovim riječima, rijalitizacija politike nije počela s Donaldom Trumpom nego se “svi tako ponašaju”.

“Tragično je što kod nas postoje nevjerojatne potrebe za identifikacijom s ličnosti, a to je opet nasljeđe s jednom politikom koja je ranije kod nas autoritativno vladala”, smatra ovaj politički analitičar.

Dodaje i kako se u internetskom svijetu bolje snalaze stranke koje “imaju veće resurse”.

“Nije samo internet kampanja Facebook, Instagram i Twitter”, dodao je on i naveo kako je to i velika zamka istovremeno.

“Studenti koje školujemo u tim uvjetima mogu zaraditi nešto jer takvu vrstu kampanje mogu raditi profesionalci, studente iz tih struka može se koristiti, to je dobro… Ali je loše pošto nema tradicionalne kampanje jer ne možemo vidjeti kandidata. To ostavlja mogućnost da onaj tko ima puno novaca sebe može predstaviti kao osobu koju su profesionalci kreirali, a koja uopće nije takva”, kazao je.

Komentirao je i Draška Stanivukovića.

“Dvije stranke su odradile kampanju. To je prije svega SNSD koji je odradio sjajnu kampanju, a zajedno s njima i PDP. Iskristalizirale su se kao dvije stožerne stranke. Tko je god pratio ozbiljno kampanju, mogao je vidjeti da su SNSD i PDP maksimalno koristile domete interneta”, kazao je.

Političke pobjede, dodaje, ovise i od organizacije te o njima ovisi uspjeh.