Stanovnici Slovenije lani su osjetili 161 potres s epicentrom u samoj Sloveniji te nešto više od dvadeset potresa čiji su epicentri bili izvan Slovenije, prema podacima za 2020. koje je objavila državna agencija za okoliš.

Najjači potresi koje su Slovenci osjetili prošle godine bili su onaj s epicentrom kod Zagreba u ožujku te posebno onaj kod Petrinje u prosincu koji se osjetio u većem dijelu zemlje, ali osim uznemirenosti stanovništva, posebno u južnim dijelovima Slovenije, nije izazvao veće štete.

Najjači “domaći” potres lani se dogodio kod Čezsoče, 17. srpnja, bio je magnitude 3.9 stupnjeva i intenziteta IV stupnja po europskoj potresnoj ljestvici.

Teritorij Slovenije nalazi se na području izražene tektonske aktivnosti jer se na njemu sijeku tri tektonske jedinice: Alpe, Dinaridi i Panonski bazen, a većina Slovenije leži na manjoj jadranskoj ploči.

Potresno su prema ocjenama slovenskih seizmologa i geologa najugroženija područja Ljubljanska kotlina, Idrijska i Cerkljanska brda, kotlina između Brežica i Krškoga te područje uz rijeku Soču.

Samo u prošlom stoljeću na području današnje Slovenije zabilježeno je 13 potresa s intenzitetom iznad VII stupnja po europskoj potresnoj ljestvici, što znači da su uzrokovali veću materijalnu štetu.

Nakon nedavnog potresa u Petrinji predsjednik vlade Janez Janša za 2021. je godinu najavio opsežnu vježbu struktura civilne zaštite u slučaju jačeg potresa.

Jedan od najjačih potresa koji je pogodio Slovence bio je onaj koji je za Uskrs 1895. godine porušio veći dio Ljubljane. Tada je u potresu smrtno stradalo sedam ljudi, a još nekoliko žrtava bilo je u nesrećama prilikom akcija spašavanja i raščišćavanja ruševina.

Ljubljanski “uskrsni” potres dogodio se 14. travnja 1895. u 20 sati i 17 minuta, imao je epicentar na dubini od 16 kilometara, te magnitudu 6.1, a iako je štete izazvao u radijusu od 50 kilometra, najveće ljudske i materijalne štete zabilježene su u Ljubljani.

O njegovoj snazi govori i podatak da su udar ljubljanskog potresa osjetili stanovnici Beča, Assisija i Firenze u Italiji, pa čak i građani Splita.

Ljubljana je tada imala oko 31.000 stanovnika koji su živjeli u oko 1400 zgrada, nijedna nije bila viša od 4 kata. Deset posto građevina u potresu je bilo srušeno ili oštećeno do te mjere da su se morale rušiti.

Upravo nakon potresa počela je građevinska renesansa Ljubljane i njenog središta, kakvog danas poznajemo, a koje bi u slučaju potresa bilo među najugroženijima jer se radi o zgradama i objektima pod različitim razinama zaštite kulturne i materijalne baštine, a građeni su u vrijeme kad nisu postojali današnji strogi protupotresni kriteriji gradnje.

Neke nedavne analize govore da bi u slučaju da Ljubljanu sada pogodi potres jačine VII stupnjeva posljedice bile takve da bi deset posto stanovnika trebalo privremeni smještaj jer bi njihovi stanovi i kuće bili oštećeni ili srušeni do te mjere da ne bi bili pogodni za stanovanje.

Uz stari centar grada, osjetljivijim na potrese zbog podloge na kojoj se nalaze smatra se još nekoliko četvrti i dijelova Ljubljane, kao što su Prule, Barje i Podutik.

Statička i protupotresna stabilnost zgrada ovisna je o tome kad su nastale, a dobar je dio grada podignut prije 1965. kad su se u tadašnjoj Jugoslaviji, nakon tragičnog potresa 1963. u Skopju, u građevinarstvu zakonom uveli novi i stroži standardi.