Idejno rješenje za uređenje Kampusa Univerziteta u Tuzli urađeno je prije desetak godina. Do danas ništa nije realizovano, a sada će se raditi novo. Studenti i profesori odavno ne čekaju na korake nadležnih. Godinama sami rade na uređenju, a u prostorijama je od početka pandemije koronavirusa izrađeno i više od pet hiljada zaštitnih vizira.

“Ko čeka taj se načeka” – mogla bi biti parola za Kampus Univerziteta u Tuzli, da nije entuzijasta koji vlastitim snagama kreiraju bolji ambijent. Kasarna u Tuzli je za potrebe Kampusa predata prije skoro deset godina i čišćenju i adaptaciji prostora prisustvuju studenti i profesori brojnih fakulteta.

TARIK BEĆIROVIĆ, student Mašinskog fakulteta Univerziteta u Tuzli

„Meni je otac pričao kako su oni išli, kao mladi, na te neke radne akcije i nadam se da ću ja u budućnosti svojoj djeci pričati kako sam išao u radne akcije i pomagao kad je slabo ko mogao i htio“.

ERNA HUSIĆ, studentica Mašinskog fakulteta Univerziteta u Tuzli

„Da smo ustvari opravdali tu neku titulu odgojno-obrazovne ustanove, jer smo pored tog nekog obrazovanja, na jedan način prošli i odgoj, pomogli smo prirodi“.

Posebnu pažnju je nedavno privukao i dekan Fakulteta za tjelesni odgoj i sport, koji je zatečen tokom košenja trave.

VLATKO ŠEPAROVIĆ, dekan Fakulteta za tjelesni odgoj i sport u Tuzli

„Mi smo uspjeli u protekle tri godine sanirati postojeće terene, veliki nogometni teren, pokrili smo jednu veliku plohu sa umjetnom travom, basket teren smo napravili i teniski teren“.

Još dvije faze realizacije projekata su u planu. A, upravo u Kampusu su studenti Mašinskog fakulteta, zajedno sa asistentom proizveli i na hiljade zaštitinih vizira.

DENIS BEĆIROVIĆ, asistent na Mašinskom fakultetu Univerziteta u Tuzli

„Tu smo radili, spavali, jeli, provodili vrijeme zajedno, proizveli više od 5.000 komada zaštitnih vizira za naše medicinske ustanove, za policiju i vojsku“.

MERJEMA BERBIĆ, studentica Mašinskog fakulteta Univerziteta u Tuzli

„Ko će, ako neće mladi. Na nama svijet ostaje. To se previše puta ponavlja, ali u ovakvim situacijama vidjeli smo koliko mladi žele i mogu da urade, samo ako im se pruži mogućnost“.

Svi naši sagovornici nadaju se da će i realizacija idejnog rješenja o uređenju Kampusa ugledati svjetlo dana.

FAHRETA BRAŠNJIĆ, ministrica obrazovanja Tuzlanskog kantona

„Vlada je imala određene ideje da se nekim manjim iznosima, kada kažem manjim to su u ovom slučaju iznosi od 5-6 miliona godišnje krene sa ulaganjem i polako da se počne sa investicijama i stvarnim rješenjem Kampusa u Tuzli“.

I dok čekaju na realizaciju, studenti i profesori će i dalje vrijedno raditi, kako bi omogućili koliko toliko funkcionisanje Kampusa Univerziteta u Tuzli, ali i slati poruku da je uz malo volje mnogo toga moguće.