Svjetski dan plesa slavi se od 1982. godine pod pokroviteljstvom UNESCO-a. Obilježava se svake godine 29. aprila na rođendan francuskoga plesača i koreografa Jean-Georgesa Noverrea (1727. – 1810.). Noverre je jedan od najvećih reformatora plesne umjetnosti i autor knjige Pisma o plesu i baletu.

Drago mi je da postoji svjetski priznat dan koji slavim, kako ja tako i sve osobe koje vole ovu vrstu umjetnosti, kazao je Edi Maglajlić, koreograf i plesač iz Bihaća.

Koliko sam upoznat mislim da se još uvijek ne pridaje dovoljna pažnja ovoj vrsti umjetnosti, sporta i izražavanja. Što bih želio da se u budućnosti promijeni, istakao je on govoreći o obilježavanju ovoga dana u našoj zemlji.

Maglajlić kaže kako se Dan virtualno obilježavao, a o nekim javnim organiziranim promocijama nije upoznat ni prije pandemije.

Plesom se profesionalno bavi od 17-te godine, a naravno kao i svi profesionalni plesači prvi plesni koraci bili su dok je bio jako mali, kazao je on.

Na pitanje o budućim projektima bio je veoma tajnovit.

O da, projekti su veliki i organiziraju se već duži period, jako sam sretan i zahvalan na ukazanim prilikama, ali vam nažalost još uvijek ne mogu otkriti detalje.

Tako da pratite moj instagram profil, naglasio je.

Ekipa BHRT-a nedavno je snimila i “Ples pored Une” koji je Edi izveo sa Adnom Kujundžić.

Povijest plesa

Povijest plesa je obilježena očuvanjem i promjenom, reformama i kršenjem pravila, socijalnim pečatima, novim navikama i poljuljanim podjelama uloga.

Najstarija svjedočanstva o plesu nalaze se na paleolitičkim špiljskim crtežima. Najraniji oblici plesa često su bili magijskoga značaja; u plesnim ritualima plesač je molio bogove da mu podare kišu, bogatiji urod, povećanje plemena i dr.

Početkom srednjega vijeka Katolička je crkva neko vrijeme tolerirala plesove, prisutne i u crkvenim obredima. Međutim, sa zabranom svetkovanja poganskih običaja od VII. st., ples nestaje iz obreda, s groblja i procesija, a oko 1400.

Crkva je branila i svjetovne plesove, smatrajući ih opasnima za moral i gledajući u njima elemente erotike i poganstva. Unatoč crkvenim zabranama, ples se u narodu održao kroz cijeli srednji vijek: pri svetkovanju blagdana, žetve, berbe, svadbe.

Ples je oduvijek iskušavao granice i mijenjao društvene konvencije. I kod valcera je tako. Najprije ga se smatralo opscenim, jer su parovi bili preblizu jedan drugome i u brzim okretima dolazili u nezgodne položaje. Sve to su pak premašili kasniji, daleko slobodniji plesovi 20. stoljeća.

Novi plesni stilovi su uvijek sa sobom donosili promjene. Mijenjali su se odnos spolova, moda, pravila ponašanja, naš odnos prema seksualnosti. Ples je uvijek izražaj duha vremena, zato često ima i samo određeni rok trajanja.