Vrhbosanska nadbiskupija potvrdila je kako će “sveta misa za žrtve Blajburške tragedije” biti održana u sarajevskoj katedrali 16. maja. O tome je kardinal Vinko Puljć obavijestio i Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH. U dopisu stoji da se svake godine služi Misa za sve stradale u ratu, a posebno u poraću nakon povratka sa Blajburškog polja”.

O ovoj temi govorio je za BHRT monsinjor Ivo Tomašević, generalni tajnik Biskupske konferencije BiH.

O održavanju mise za žrtve Blajburga obaviješten je i Vatikan kao i Ministarstvo za ljudska prava BiH. Je li nakon toga bilo posebnih preporuka, informacija o održavanju mise?

Kada je riječ o ministarstvu to je kratka informacija koja je upućena, ne elaborirajući detalje. A nadbiskup redovito informira i Svetu stolicu, Sveta stolica ima i svoga predstavnika ovdje koji zna šta se sve događa. Ovdje je ustvari stvoreno ozračje od strane onih koji bi se trebali boriti u društvu, na najvišim razinama za slobodu vjere, a sloboda jeste da Crkva kao i svake druga zajednica može moliti za svoje pokojne. To niko ne bi trebao politizirati. Ili voditi u neke druge vode i biskupi Biskupse konferencije su to ranije rekli i ne znam zašto ovaj put nije jasno.

Zbog održavanja mise, usljedile su brojne reakcije, pa i najave prosvjeda. Kako to komentirate?

Mi ne vidimo nikakvog razloga zato što crkva nikada nije bila opasnost, posebno kardinal Puljić kao čovjek koji je nositelj mira. Oni koji se pozivaju na papu Ivana Pavla II, on je htio doći ovdje u opkoljeno Sarajevo, on je promaknuo kardinala Piuljića kao prvo kardinala u BiH. On je došao 1997. godine ovdje, u Banjaluku 2003. godine. On je bio čovjek koji je zagovarao mir i na tom tragu je djelovao i kardinal Vinko Puljić koji se jednostavno teško može načuditi ovoj situaciji. Nismo ni na koji način očekivali ni ti smo imali neku nakanu. Mislisli smo slaviti misu kao i svaku drugu misu. Očito u nekim krugovima, iz njima poznatih razloga, je počelo da se stvara takvo ozračje koje ja ovdje od ljudi u Sarajevu ne osjetim, ali ozračje nije dobro jer je stvoreno ovo o čemu mi sada razgovaramo.

Mise Blajburškim žrtvama su održavane i ranijih godina. Ova misa izazvala je i komentare političara. Kako to tumačite?

Ja to ne bih mogao drugačije tumačiti jer je sveta misa čin ljubavi, i ona je za žrtve Drugoga svjetskog rata.Ne vidim razloga da bi to nekome smetalo jer molitva crkve nije stajanje iza ničijih dijela, crkva nije sudac. Te osobe su sada pokojne, ne ulazeći u procjene o njima jer je to Božje djelo. Mislim da se mise ne bi trebao niko bojati osim onih koji se boje istine. Ovdje mi trebamo graditi društvo, ne društvo koje će nas vratiti u neko vrijeme kada je postojala samo jedna stranka, jednoumlje. Gdje se nije moglo reći drugo i drugačije. Pravimo društvo ko je će biti demokratsko, koje će nas usmjeriti prema evropskim vrijednostima i u tom duhu bih volio da je i više u medijima govora i o rezolucijama koje su spominjane, i onome što EU želi i na što nas upućuje. Da čujemo jedni druge, da iznesemo argumente. Svako da radi svoj posao. Politika svoj, vjerske zajednice svoj. Uvijek u duhu težnje za istinom i pravdom koja ovdje nikada neće biti savršena. Kada govorimo o sudovima, ljudski sudovi su ovdje na Zemlji i oni sude ovdje. Kada čovjek premine dolazi pred Božji sud i samo Bog tada može procijeniti njegova djela. U tom duhu ova molitva u Katedrali nije izazov, nije provociranje, nije poziv da se društvo dijeli. Ovo je poziv da se molimo za svoje pokojne. Nastojimo težiti za istinom i jednakim mjerilima prići svakom događaju. Ne može se jedan zločin pravdati drugim.