Jablanka i Zoran Vučić već 22 godine žive u selu Zoranovići podno Igmana, bez struje i vode, od glavnog grada Bosne i Hercegovine udaljeni samo dvadeset minuta vožnje.

Nemaju susjeda, a društvo im prave tek životinje – koza i dva psa. Bez stalnih su primanja, žive od onoga što sami proizvedu i prodaju, te od dnevnica koje zarade od sezonskog rada.

“Selo ko selo je lijepo, samo da ima struje. Struja je toliko blizu, a meni toliko daleko”, kaže Zoran Vučić.

Zahvaljujući dobrim ljudima dobili su cisternu za vodu, pa će od proljeća barem jedan problem niti manji. Dok se to ne desi, svakoga dana Zoran ide pješke pola kilometra do najbliže česme. Problem predstavlja i odlazak ljekaru, za šta im je, bez osiguranog prevoza, potreban cijeli dan.